Ramazanski bajram i Dan šehida
Ramazanski bajram i Dan šehida
Uzvišeni Allah u Kur'anu Časnom propisujući post kaže: „O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili!“ (Bekara 183) a nakon toga definira: „I to određeni broj dana...“ (Bekara, 184.) Allah Milostivi je propisivanjem broja dana obaveznog posta uspostavio mjeru kojom se potvrđuje vjera i bogobojaznost. Sada polahko ispraćamo ramazan, a dočekujemo Bajram. Postači se raduju nagradi Gospodara, a oni drugi, neka, kajući se, iščekuju slijedeći ramazan u nadi da će ga dočekati, ispostiti i zaslužiti blagodati ramazana koje su ih mimoišle i ne budu gubitnici kojima su i dani i ramazani svake godine isti.
Kada pukne top poslednji put ove godine i kada upalimo kandilje na našim lijepim munarama, ostat će žal za iftarom, za ramazanom, za intimom prediftarske dove i obraćanjem svome Gospodaru. Iskoristimo stoga priliku da preostale dane i noći ramazana provodimo u ibadetu; pa podignimo svoje ruke prema nebeskoj kibli i usmjerimo svoje misli ubijeđeni u Milost Milostivog i Oprost Oprostitelja, svjesni da samo On zna ko će dočekati slijedeći ramazan i imati priliku da ubire plodove iz ramazanske bašče.
Prvog dan Bajrama dozvoljava nam se hrana, piće i ostale blagodati, a zabranjuje post. To je dan kada Allah Mudri dozvoljava što je u ramazanu bilo zabranjeno, a zabranjuje ono što je bilo naređeno. Već na sabah, prvi dan bajrama, nestat će sav napor, trud i bol zbog odricanja, a ostaće nagrada koja nas čeka kod Uzvišenog Allaha i nevjerovatan osjećaj da smo u zadovoljstvu Njegovom uspjeli ispostiti sve dane ramazana i došli do kraja.
Muhammed, a.s., nas poučava o blagdanima u islamu. U hadisu koji prenosi En-Nesai, Enes, r.a., kaže: “Kada je Allahov Poslanik došao u Medinu stanovnici Medine su imali dva dana u kojima su održavali svoje igre, pa Poslanik reče: “Allah vam je ta dva dana zamijenio boljim danima: ramazanskim i kurbanskim bajramom.” (Bilježi Ebu Davud i En-Nesai)
Mi svoje bajrame trebamo provoditi onako kako nas je Muhammed, a.s., poučio. On bi se u jutro okupao, namirisao i obukao najljepše odijelo koje je imao. Prije izaska iz kuće bi pojeo neparan broj hurmi. Na musallu bi otišao pješke učeći tekbire i vraćao se drugim putem kući i u dane bajrama bi dijelio dosta sadake.
Prvi dan ramazanskog bajrama je dan kada Gospodar obasipa svoje postače neizmjernom milošću. Bejheki od Ibn Mesuda bilježi hadis: „Uzvišeni Allah uputi melekima pitanje: Kakva je nagrada onima koji izvrše svoju obavezu? Meleki odgovore: Stvoritelju i Gospodaru naš, njima slijedi nagrada. Reći će Allah, Milostivi: „Budite mi svjedoci da ću ih ja nagraditi za njihov post i namaz, Mojim zadovoljstvom i oprostom.“ Zatim će Milostivi Allah reći, gledajući sve klanjače na Bajram-namazu pogledom milosti i milosrđa:“ Molite me robovi Moji! Tako mi veličine Moje, ko me god mude molio za svoj status na Ahiretu, udovoljiću mu i za ovaj svijet Ja ću ga pripazit; budite vi zadovoljni sa Mnom i ja ću biti zdovoljan sa vama. Raziđite se oprošteni Mojim oprostom.“ (Bejheki)
Bajram je blagdan nagrade i porodice, blagdan djece i zajednice, blagdan prijatelja, rodbine i komšija. Bajrami su svojevrsna ovozemaljska nagrada za muslimana, jer praktičnim svjedočenjem vjere u jednog Boga srce i duša vjernika se uzdižu iznad prizemnih i prolaznih materijalnih aspekata stvarnosti.
Za Bajram je lijepo udijeliti i sadaku i kazati lijepu riječ, jer lijepa riječ dolazi od lijepog i plemenitog odgoja, zbližava srca a Uzvišeni Allah voli kada se njegovi namjesnici pomažu i lijepim riječima obraćaju jedni drugima.
Onako kako u svoje bajrame trebamo vratiti praksu Poslanika, a.s., tako iz svoje prakse trebamo izbaciti sve ono što nije u skladu sa islamom i tom praksom. Potrošačka industrija i kultura spektakla u Bajramu ne prepoznaju nikakvu duhovnu supstancu, a njeni protagonisti, štoviše, u Bajramu vide obični praznik lišen metafizičkog značenja koji nudi povod i priliku za opuštanje i nekontrolisani izljev najnižih emocija i strasti. Kada se u ime i povodom Bajrama organizuju turbo-folk koncerti, raskalašene terevenke i derneci, tradicionalni vjernici odani iskonskom duhu Bajrama zbog direktnog udara na njihov vjerski identitet s pravom osjećaju nelagodu i uznemirenost.
Bajram je dva puta u godini, pa muslimani na bajram namaz trebaju krenuti ranije, na sabah, da ne kasne i da ne žure. Znamo da je gužva u džamiji, zato ponesimo serdžadu da bi mogli ispuniti uvjete namaza.
Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je 23. januara 1995. godine, drugi dan ramazanskog bajrama, proglasio Danom šehida. Uzvišeni Allah Kaže „Oni su živi ali vi to ne osjećate...“ Milostivi Allah, nas podučava da su šehidi kod Allaha živi. Oni borave u džennetskim perivojima mole Allaha da se na Zemlju vrate i da se ponovo žrtvuju boreći se za svoj narod, din i domovinu.
Ne možemo se, nažalost, pohvaliti našim primjerenim i odgovornim odnosom prema tradiciji obilježavanja Dana šehida.
Prvi dan Bajrama je blagdan za žive. I zato prvi dan majkama i očevima, svojim dragim supružnicima i prijateljima kao znak ljubavi i poštovanja možemo pokloniti buket cvijeća. Praksa nošenja cvijeća na mezarje, u suprotnosti je sa našom tradicijom, a naši merhumi i šehidi svakako nemaju nikakve koristi od toga. Drugi dan Bajrama, posjetimo mezaristane naših najmilijih i organizirano iziđimo na obilježavanje Dana šehida. Poklonimo makar malo sjećanja i vremena onima čija je hrabrost i žrtva zalog našoj slobodi.
Draga braćo, bajramujmo onako kako nas vjera uči, onako kako su naše majke, nane, očevi i dede bajramovali, a drugi dan zajedno otiđimo na naša mezarja, i proučimo Jasine i Fatihe našim šehidima i našim najmilijim. To je, uostalom, potrebno nama, a ne njima.