Džemat je srce zajednice
Svemogući Allah u Kur'anu Časnom kaže:
“Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, prijatelji;...” (Alu Imran, 103)
“Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala.” (El-Hudžurat, 10)
Allahov Poslanik, s. a. v. s., rekao je:
“Vjernik je vjerniku poput (zgrade) tvrđave, jedan drugog podupiru”.
“Vjernici su kao jedno tijelo. Ako jedan dio tijela boluje, i drugi dijelovi mu se pridruže u bolu prolazeći kroz nesanicu i groznicu”.
Draga i poštovana braćo!
Islam uspostavlja i gradi društvo koje je visoko moralno, a njegovi članovi slobodni i ravnopravni jer robuju samo Gospodaru svjetova i međusobno se osjećaju braćom, a njihova srca se najbolje i najlakše sjedinjuju kroz džemat. Najjača veza između muslimana je veza imana i islama i nema od nje snažnije, trajnije i korisnije veze. Sve druge veze, nacionalne, regionalne, materijalne i druge, mogu biti promjenjive, dok je dinska veza trajna i neraskidiva.
Kao što je jezgro svakog naroda u porodici, tako je jezgro zajedništva i bratstva muslimana u džematu. Otuda, islamski izvori podstiču vjernike na džemat, naglašavajući veću vrijednost obavljenog namaza u džematu negoli namaza obavljenog pojedinačno. Svi blagdani u islamu ističu važnost zajedništva, međusobne ljubavi, poštovanja, potpomaganja, izmirenja zavađenih, pomaganja jetima, siromašnih i bespomoćnih, kao i mnogih drugih dobrih djela. Mnogi islamski propisi ukazuju na takve poruke i pouke unutar islama. Sve upućuje na zajednicu, okupljanje i okrupljavanje, jer bajram-namazi, dženaza-namaz ili džuma-namazi jedino se i mogu obavljati u džematu.
Glavna misija zajednice muslimana općenito je čuvanje i razvoj džematskog duha u narodu, kao osnovnu i pokretačku snagu zajedništva u vjeri, snagu saradnje i potpomaganja. Stoga, složan džemat i jest bit, jezgro, srce i duša našeg naroda, naše zajednice, naše prisutnosti u vremenu u kojemu živimo.
A jasna načela zajedništva, bratstva, potpomaganja i savjetovanja u islamu definirana su hadisom: “Ne zavidite jedni drugima, nemojte lažno jedni drugima dizati cijene, ne mrzite se, ne okrećite jedni drugima leđa, nemojte se jedni drugima nametati u kupoprodaji, i budite, Allahovi robovi, braća. Musliman je brat muslimanu, ne čini mu nasilje, ne ostavlja ga na cjedilu, ne laže ga, ne omaložava ga. Bogobojaznost je ovdje” – pa je Poslanik, a. s., pokazao na svoja prsa tri puta. – “Dosta je zla čovjeku da omaložava svoga brata muslimana. Muslimanu su zabranjeni krv, čast i imetak drugog muslimana.”
Poslanik Muhammed, a. s., međuljudske odnose, veze i saradnju između vjernika slikovito je uporedio sa jakom zgradom i živim organizmom: “Mu’mini (pravovjerni) jesu poput zgrade čiji dijelovi povezuju jedni druge”, pa je onda spleo prste jedne ruke s drugom, pokazujući kako to treba izgledati. (Buharija)
Preplitanjem prstiju, na slikovit način Božiji poslanik, s. a. v. s., pokazao je kako muslimani moraju biti složni i jedinstveni, jer samo čvrstim oslanjanjem jednog na drugog mogu osjetiti zajedničku duhovnu, moralnu, intelektualnu i fizičku snagu i jedinstvo. Tako, ako čovjek udari u nešto ispruženih prstiju, suzbit će ih ili polomiti, a ako te prste poveže i stisne u pesnicu, oslabit će i razbiti ono u šta udara. Kao što svaki element, blok ili cigla, imaju svoje mjesto u nekom zidu, tako i svaki musliman i muslimanka, bez obzira da li su ugledni ili su nepoznati, imućni ili siromašni, uspješni ili to nisu, poslovni ljudi ili su nezaposleni, svako ima svoje mjesto i ulogu. Oni treba da svoju zadaću pošteno i temeljito obavljaju, jer svaki propust stvara pukotinu u kompaktnosti i čvrstini zgrade džemata, koja omogućava njeno urušavanje i propadanje.
Džematlije su povezani vjerovanjem u Allaha, dž. š., i kao takvi čine zajednicu koja je poput živoga organizma. Svaki organ obavlja svoju ulogu i doprinosi normalnom funkcioniranju cijeloga organizma. Neki organi daju snagu i životnost, drugi osmišljavaju i rukovode različitim aktivnostima, a treći su domišjati i kreativni, korisne ideje provode u praksu. U ljudskom organizmu nikada organi ne preuzimaju obaveze drugih organa: ruke ili noge ne pokušavaju preuzeti ulogu mozga, ili kičmene moždine, niti oni pokušavaju preuzeti ulogu srca, ili ulogu duše. Svaki organ obavlja svoj posao za koji je predodređen i koji najbolje zna izvršiti.
O toj uzročno-posljedičnoj vezi između čvrstog vjerovanja u Allaha, dž. š., i dobrih međumuslimanskih odnosa svjedoči praksa prvih muslimana i hadis u kojem Allahov poslanik, s. a. v. s., kaže: “Neće niko od vas biti pravi vjernik dok ne bude želio svome bratu što želi i samome sebi.”
Samo oni džemati koji su sačinjeni od pojedinaca s jakim osjećajem bratstva prema drugima, mogu napredovati i imati uspjeha. Oni mogu prevladati sve vanjske različitosti i izdići se iznad ličnih interesa i prohtjeva, te željeti drugima što žele sebi samima. Sloga u džematu ne postiže se parolama i proklamacijama, već stalnim radom, znanjem, mudrošću i požrtvovanošću, kako imama tako i samih džematlija te njihovih najbližih predstavnika u džematskim odborimaa.
Dobrom međusobnom komunikacijom džematlija i komunikacijom Islamske zajednice sa džematima, postiže se plemenit cilj, a to je povezanost, sigurnost, suživot, povjerenje, tolerancija, dijalog i sl. Ukoliko bi se muslimani u džamijama udružili s namjerom da unose razdor i neprijateljstvo među ljude, da ih po bilo kojemu osnovu konfrontiraju i ako bi u tu svrhu zloupotrijebili Božiju kuću, zdrave snage u muslimanskoj zajednice bile bi dužne postupiti prema kur’anskom nalogu upućenom Poslaniku, a. s., i u Poslanikovu savjetu upućenu vjernicima: “A oni koji su džamiju sagradili da bi štetu nanijeli i nevjerovanje osnažili i razdor među vjernike unijeli, pripremajući je za onog koji se protiv Allaha i Njegova Poslanika još prije borio – sigurno će se zaklinjati: 'Mi smo samo najbolje željeli' – a Allah je svjedok da su oni pravi lažljivci...” (Et-Tevba, 107, 108)
Jednom je Poslanik, a. s., izrekao sljedeće riječi: “Ne uhodite jedni druge, ne špijunirajte, ne prekidajte odnose i ne zavađajte se, nego, Allahovi robovi, budite braća.” (Buharija i Muslim)
Gospodaru naš, molimo Te da nas ne iskušaš nasilnim vladarim, a i onim što ne možemo podnijeti. Uči nas da budemo istinska braća i sestre, oni koji se međusobno vole i pomažu! Smiluj se nama i našim roditeljima, Gospodaru naš, a našu djecu učini radostima očiju i srca naših!
Bože, sačuvaj nas kaburskog azaba i budi nam milostiv na Sudnjem danu!