Mubarek Ramazan je naša duhovna oaza

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Neka je salavat na Njegovog miljenika, Muhammeda, alejhisselam, na njegovu časnu porodicu i na njegove ashabe. Svjedočimo da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed, alejhisselam, Njegov rob i poslanik.

Pred nama je blagoslovljeni - mubarek mjesec Ramazan. U ovom odabranom mjesecu mi muslimani, pored drugih, izvršavamo i jednu od pet temeljnih islamskih dužnosti - dužnost posta.Post je ibadet. Post je čin snažne volje da se upravlja sobom. Post je radost života u vjeri. Post je smirenost duše i tijela u predanosti Bogu.

Ljepotu, veličinu i snagu posta najbolje spoznajemo u našem vlastitom iskustvu. O postu najviše saznajemo posteći. Stoga je onima koji poste, u stanovitom smislu, gotovo suvišno govoriti o značenju i značaju posta. Postači smisao posta iskušavaju i spoznaju u vlastitom iskustvu. Oni o postu imaju ono znanje koje o žeđi ima žedan ili o radosti radostan.

Pa, ipak, u čemu je značaj ramazanskog posta? Šta je smisao ove univerzalne duhovne institucije u Islamu? Allah, džellešanuhu, u Kur'anu, u 183. ajetu sure El-Bekare, kaže: „O vjernici, propisuje vam se post, kao što je bio propisan i onima prije vas, da biste bili bogobojazni.“

Smisao posta, prema ovim kur'anskim riječima, jeste u podsticanju naše bogobojaznosti. Mi postimo da bismo u našem samosavlađivanju više mislili na Boga, da bismo bili svjesniji našeg Stvoritelja, da bismo se uspješnije očistili i čuvali od grijeha.

Taberani prenosi hadis u kojem Allahov Poslanik Muhammed, alejhisselam, kaže:

„Došao vam je Ramazan, mjesec berićeta, u njemu će Vas Allah obasuti milošću, oprostiti grijehe i uslišati dove. On gleda kako se vi natječete u pokornosti Njemu i ponosi se pred melekima s vama. Stoga, vi sa svoje strane iskažite dobro koje će Allah vidjeti. Zaista je nesretnik onaj ko u njemu ne zasluži milost Uzvišenog Gospodara.“

Post u mjesecu Ramazanu stroga je i zahtjevna dužnost. Ne samo zbog odricanja od jela, pića i drugih tjelesnih prohtjeva. Post zahtijeva potpuno posvećivanje čovjeka i u Ramazanu muslimani izvršavaju i cijeli niz drugih dužnosti. Ipak, fascinantno je kako muslimani s radošću dočekuju Ramazan i s lahkoćom isposte ramazanski post.

Svako od nas ko se punim svojim bićem predaje postu doživljava čudesnu snagu, blagost i smirenost. U našem postu izoštrava se naša svijest o nama samima kao Božijim stvorenjima. Naša duša postaje gotovo opipljiva u svojoj stvarnosti. A naše postačko tijelo postaje prosvijetljeno, lahko, prozirno poput duše. U postu naše tijelo i duša postaju jedno. Dok postimo kao da živimo životom meleka.

Dok postimo, u nama se izoštrava duhovno oko. Kao postači, mi dublje doživljavamo ljepotu egzistencije koju nam dariva Milostivi Bog. Kao postači, dok čekamo iftar, mi jasnije vidimo ljepotu Božijih blagodati. Dok postimo, mi u čaši vode i u jednom zalogaju hrane, kao na dlanu, vidimo Božiju milost. Dok postimo i čekamo iftar, mi se najvjerodostojnije osvjedočujemo u našu nemoć i egzistencijalnu ovisnost o našem Stvoritelju. Postiti znači susresti se sa Stvoriteljem u osjećanju stvorenosti. To duboko doživljeno osjećanje stvorenosti u nama, dok postimo, produbljuje osjećaj strahopoštovanja pred našim Stvoriteljem.

Otuda je Ramazan prilika da na temelju produbljenog osjećanja strahopoštovanja pred našim Stvoriteljem produbimo i naše osjećanje poštovanja vrijednosti i važnosti života koji nama ljudima i drugim bićima daruje naš Stvoritelj. Otuda se u Ramazanu više nego u drugim prilikama posvećujemo dobročinstvu. Post nas podstiče da dijelimo sadaku, da suosjećamo sa onima koji su u nevolji, da pomažemo ljudima.

Mi živimo u svijetu nad kojim se ozbiljno nadvila opasnost potpunog omalovažavanja, odnosno uniženja vrijednosti ljudskog života. Ramazan je prilika da sačuvamo i osnažimo islamsko osjećanje našeg vlastitog dostojanstva.

Biti u Ramazanu i biti u islamu znači držati do sebe, do svog dostojanstva. Allah, džellešanuhu, u Kuranu, na jednom mjestu, 130. ajet sure El-Bekare, kaže: „Od Ibrahimove vjere glavu okreće samo onaj ko ne drži do sebe...“

To najbolje možemo osjetiti u Ramazanu, kao postači: svako od nas je važan. Naša važnost pred Bogom proizlazi iz povjerenja koje nam je Bog ukazao. Mi smo nosioci amaneta - povjerenja koje, kako se kaže u Kur'anu, nisu smjeli prihvatiti nebesa, Zemlja i planine. Kroz post u mjesecu Ramazanu mi se snažnije uzdižemo u našoj individualnosti, osobnosti, ljudskoj odvažnosti, odgovornosti i dostojanstvu pred nama samima i pred Bogom. Otuda se u Ramazanu intenzivnije posvećujemo namazu, dovama, učenju Kur'ana, Božije objave čija je milost, ne slučajno, upravo u Ramazanu spuštana na čovječanstvo.

Ramazan je prilika da se otmemo iz kandži potrošačkog svjetonazora ove naše materijalističke civilizacije. Nije čovjek - i ne smije biti ! - samo u onom što konzumira. Mi živimo u vremenu u kojem moderni čovjek nema snage gotovo ničemu reći NE. Ramazan je prilika da izgradimo duhovnu moć, da prosvijetlimo volju, razum i osjećanja, kako bismo, kao naši stari, imali snage za ono NE bez kojeg nema moralnog, civiliziranog, ljudskog života. Ramazan je prilika da se učimo odricanju, da se učimo poštivanju zabrana, da se učimo samosavlađivanju.

U svijetu u kojem živimo, punom briga, strepnji, nevolja, žurbe i buke s Ramazanom se, danas možda više nego ikada ranije, možemo susresti kao sa oazom usred duhovne pustinje kojom svi, htjeli to ili ne, umorni putujemo a da se rijetko pitamo o konačnom cilju našeg putovanja. U takvom svijetu ramazanska oaza je prilika da se odmorimo, da predahnemo, da okrijepimo naše duše u miru i tišini. Ramazan je zapravo prilika da naše oči otrgnemo od fatamorgana koje nam se javljaju na našem zamornom i prašnjavom pustinjskom putu i da malo pogledamo u sebe, da se nadnesemo nad zdence svojih vlastitih duša. Ramazan je prilika da se odmorimo od svega drugog što nas sa sve četiri strane svijeta zavodljivo mami i raspinje i da se posvetimo sebi samima.

Tako ćemo u Ramazanu biti u prilici život u islamu doživjeti kao ljepotu, smirenost, snagu, samopouzdanje, dostojanstvo i poštovanje pred samim sobom.

Molim dragog Allaha da nam podari svoju milost, dobro i snagu.