Miradž je nada i ohrabrenje vjernicima

Miradž je nada i ohrabrenje vjernicima

Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama svetog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. – On, uistinu, sve čuje i sve vidi.“(El-Isra,1)

U mjesece redžebu godinu dana prije Hidžre, dogodio se Isra i Miradž, jedan od najznačajnijih događaja u životu Muhammeda, a.s. Isra je noćno putovanje Muhammeda, a.s. od Mesdžidul-harama u Mekki do Mesdžidul-aksaa u Jerusalemu, a Miradž je Poslanikovo uzdignuće od Mesdžudul-akasaa do najviših nebeskih sfera.

Isra i Miradž dogodili su se u vrijeme kada kada je Muhammed, a.s. prolazio kroz najteži period svoje misije. Tri godine Muhammed, a.a. i prvi muslimani bili su potpuno izolirani i bojkotirani od mekkanskih mušrika. Od muslimana se ništa nije kupovalo, niti im se šta smjelo prodavati. S muslimaskom zajednicom je bila prekinuta svaka komunikacija. Ekonomski i komunikacijski muslimani su se nalazili u totalnoj blokadi. Tek što je ovaj bojkot okončan, umire Poslanikova  vjerna supruga, majka pravovjernih, hazreti Hatidža, a ubrzo nakon toga i njegov amidža Ebu Talib. Hatidža i Ebu Talib Poslaniku Muhammedu a.s. predstavljali su najjaču intimnu i socijalnu podršku, ohrabrenje i zaštitu. Tu tešku godinu Poslanik je oslovio Godinom žalosti. Kada je ostao bez podrške rođaka u Taifu i kada ga je razdražena svjetina uz uvrede napala kamenjem Vjerovjesnik, a.s. upućuje dovu  Stvoritelju koji je u beznadežnim trenucima u kojima smo napušteni i zdani od drugih i prepušteni sami sebi Jedini moćan da pruži pomoć, zaštitu i utjehu:

,,Utječem se svjetlu Tvoga lica, kojim si rastjerao tmine i dobrom učinio dunjaluk i ahiret, da me zaštitiš od Tvoje srdžbe i nezadovoljstva, Tebi se kajem sve dok ne budeš zadovoljan. Niko nema snage i moći osim Tebe.

Ubrzo nakon ove dove, dolazi mu poziv od Stvoritelja svih svjetova da posjeti nebeska carstva. Time je ukazana neizmjerna  počast Muhammedu, a.s. koja nije ukazana nijednom stvorenju, ni čovjeku, ni meleku. Ovim pozivom kao da je Muhammedu a.s. kazano:,,Ako ti se Muhammede ne odazivaju ljudi, tvoji rođaci, tvoji bližnji, tvoji saplemenici -evo odaziva ti se Uzvišeni Gospodar, Koji te je poslao kao milost svim svjetovima.

U Mesdžidul-aksau Muhammed, a.s., je predvodio namaz ostalim vjerovjesnicima, čime je potvrđena veličanstvena niska tevhida - vjerovanja u Jednog Boga - od Adema, a.s. do Muhammeda, a.s.

Nakon toga Muhammed, a.s i Džibrili-emin podignuti su na nebesa, do Sidretul-munthaa- konačne perde, gdje je Allahov Poslanik vidio meleka Džibrila u njegovom stvarnom melekanskom obliku, čuo je zvuk pera koje ispisuje ljudske subnine, vidio je Džennet i njegove ljepote, i Džehennemm i njegove patnje.

,,On je Džibrila i drugi put vidio, kod Sidretul-muntehāa, kod koje je džennetsko prebivalište, kad je Sidru pokrivalo ono što je pokrivalo – pogled mu nije skrenuo, nje prekoračio, vidio je najveličanstvenija znamenja svoga gospodara.! ( En-Nedžm, 13 -18.)

Namaz je najveći dar koji je Muhammed, a.s., donio s Miradža svome ummetu. Osim namaza, Allah džellešanuhu, ummetu Muhammmeda, a.s. darovao je i tri posljednja ajeta sure El-Bekare, kao i šefaat (pravo zauizimanja Muhammeda, a.s. za grešnike iz svog ummeta na Sudnjem danu.

Između brojnih i velikih poruka veličanstvenog događaja Isrāa i Mirādža koje se daju iščitati i uzeti kao putokaz u prvom redu je ta da Stvoritelj ne ostavlja Svoga roba bez podrške, da mu nalazi rješenja za izlazak iz poteškoće. Kušnja je ta koja prati čovjeka, kroz nju se preispituje i njegova vjera i moral. Čovjek se mora strpljenjem naoružati, ali s čvrstom vjerom, ubjeđenjem i pouzdanjem u Allaha podnositi sve spletke, bez da ga to obeshrabri i izazove kod njega očaj i defetizam. Utjehu nalazi u tome da je Allah uz one koji Ga se boje u svakoj prilici i koji istrajavaju u činjenju dobra.

Ako je Allah, dž. š. kao Gospodar razgovarao s poslanicima pa čak i s nama razgovara na svojevrstan način po pet puta dnevno, kako je moguće da čovjek ne može odvojiti ni pet minuta da razgovara sa svojom porodicom, suprugom, sinom i kćerkom, svojim bratom i sestrom. Kako našoj djeci može biti bliži stranac na internetu s kojim razgovaraju, a ne mi?

I na kraju, Miradž nas uči da je i sam naš život je jedno putovanje, naše molitve i namazi su putovanje, jer se želimo približiti Bogui biti u njegovoj sveobuhvatnoj milosti.