Pazi na pravo svakog stvorenja

Pazi na pravo svakog stvorenja

Allahov Poslanik sjedio je jednog dana s ashabima. Kako je povremeno znao to učiniti, razgovor je započeo ispitujući ih: “Znate li ko je muflis (onaj koji je propao)?” Jedan od ashaba koji je uzeo riječ reče: “Među nama onaj ko nema nikakvog imetka je muflis.” Na to mu je Poslanik, a.s., rekao: “Istinski muflis je onaj ko na Sudnji dan dođe sa svojim namazima koje je klanjao, postom koji je postio i zekatom koji je udjeljivao. Međutim, dok je bio na dunjaluku ovoga je psovao i grdio, onoga klevetao i ogovarao, od nekog drugoga protraćio imetak, nečiju krv prolio, nekog drugog pretukao. (U zamjenu za narušavanje navedenih prava) bit će uzeto od njegovih dobrih djela i dato onima koji na njih imaju pravo. Ako nakon sviđanja računa njegova dobra djela budu potrošena, onda će od ljudi kojima je nanosio štetu biti uzeti njihovi grijesi, te njemu natovareni, poslije će biti bačen u Džehennem.”

U islamu prava se dijele na dva dijela: na Allahova prava i prava Njegovih robova. Prva su prava između Allaha i čovjeka, a druga se tiču međuljudskih odnosa. Da bi se kod Allaha zaslužila nagrada i spasilo od kazne, potrebno je ispunjavati prava prema Stvoritelju, ali i biti čist od prava drugih. Hakovi drugih ljudi prate nas od rođenja do proživljenja i vaganja djela kada će svačije pravo biti objelodanjeno i nikome nepravda neće biti učinjena. Hakkovi su one konstantne dužnosti, obaveze i posebnosti prema drugim bićima. Ne ugroziti nečiji hakk u praksi znači ne uzurpiratii tuđa prava, ali ne samo to. U hakove ljudi spada i pravedno postupanje prema svakome s kim dijelomo životni prostor: roditeljima, supružnicima, djeci, komšiluku, rođacima, poslovnim partnerima... Allahov Poslanik poručuje: “Musliman ima pet obaveza prema drugom muslimanu: da odgovori na njegov selam, da ga posjeti kad je bolestan, da mu klanja dženazu kad umre, da mu se odazove na poziv na mubarek i da mu nazdravi kad kihne (jerhamukellah).”

Uz prava, ljudima su istovremeno date i obaveze. Prava i obaveze su međusobno povezani. To omogućuje čuvanje prava i njihovo provođenje. Kod pojedinca i društva koje je svjesno prava i odgovornosti, zbog vladavine prava i poštivanja pravde nepravda će biti smanjena na najmanju razinu. Društveni odnosi zasnovani na pravednosti, donijet će blagostanje u životu, te spas na drugome svijetu. Oprečno tome, stanje u kojem se narušavaju prava i vlada nepravda rađa okruženje haosa u društvenom životu, što će na ahiretu biti uzrokom propasti. Hadis Allahovog Poslanika na lijep način opisuje tu situaciju: “Čuvajte se nasilja. Jer nasilje će na Sudnjem danu biti tama (mrkle noći).”

Čovjek je dužan da pazi ne samo na živa bića iz svoje okoline nego i na neživa. U tom smislu Poslanik, a.s., je ukazao na to da treba čuvati i paziti vegetaciju, pa je onima koji su u vrijeme suše htjeli posjeći stabla kako bi napravili skloništa za životinje zabranio da to čine. Kad je svojoj vojsci koja je krenula u rat naređivao da ne prelaze granice, da ne ubijaju starce, da ne pale bogomolje i slično, zabranio im je i da sijeku stabla. Poslanik, a.s., je naročito govorio o tome da se koriste otvoreni javni putevi, te onima koji sjede pokraj puta skretao pažnju na to da se klone harama, da ne ometaju prolaznike, da odgovore na pozdrav, da upućuju na dobro i odvraćaju od zla i, naravno, da paze na sva druga pravila i zakone koji se odnose na put.

Svaki čovjek, bit će u situaciji da mora vratiti dugove svim drugim stvorenjima s kojima je bio u vezi i trebao paziti na svoje obaveze i odgovornosti, ma o kome se radilo. Sva ta prava, funkcije, odgovornosti i dugovi su različiti. Dakle, dok je čovjek u nekim situacijama prema nekome odgovoran i dužan, u drugim situacijama je on taj prema kome neko ima dug. Takvo stanje je nerazdvojni dio ljudskog života. Svaki čovjek koji vodi računa o temi i opsegu svake vrste prava, o čemu god da se radi, zauzeo je svoje mjesto na strani istine i pravde, kod Istinitog. Zbog toga smo u svakom trenutku svoga života odgovorni da zauzimamo stav na strani Istine i branimo Istinu.“Gospodaru naš, pokaži nam stvari onakve kakvim one jesu. Učini da spoznamo Istinu, da se priklonimo Istini, a da spoznamo i neistinu i da je se klonimo.”