Vjernici su braća
Vjernici su braća
Nazivajući u Kur'anu vjernike braćom (pri čemu su vjernice jedna drugoj sestre) Allah, dž.š., na jednostavan ali jasan način otkriva idealni nivo međuvjerničkog odnosa u uvažavanju, ljubavi i poštovanju. Kome je Allah, dž.š., podario krvnog brata ili sestru duboko je svjestan šta se s ovom usporedbom želi kazati. Brat se na brata u realnom životu oslanja u svakoj situaciji; prvo od brata, možda ponekad čak i prije nego od roditelja, traži pomoć; s njim dijeli radost i tugu; savjetuje se s njim čak i kada savjet možda neće u početku naići na odobravanje; kritikuje ga bez namjere da ga ponizi; ukazuje mu na greške; pruža mu podršku u životnim odlukama itd. Slično je i sa sestrama koje su jedna drugoj riznice tajni, utjehe, podrške i brige. Kada se, dakle, kaže da su vjernici braća, to znači da su vjernici i vjernice jedni drugima sve ovdje navedeno i više od toga.
Šta bi smo učinili da nam brat pije alkohol toliko da ga šira društvena zajednica osuđuje zbog toga. Bi li stali na stranu zajednice ili na stranu svoga brata? Ako se možda neko dvoumi, neka pogleda kako je Muhammed, a.s., postupio kada su njegovog brata po vjeri zbog alkohola verbalno napadali. Buharija u Sahihu bilježi predanje da je u vrijeme Poslanika, a.s., bio neki čovjek po imenu Abdullah koji je volio popiti vina, ali je kada nije bio pod dejstvom alkohola imao običaj nasmijavati Allahovog Poslanika, a.s. Jedne prilike ovog Abdulaha su doveli pred Poslanika, a.s., da mu sudi zbog toga što je pio alkohol i Muhammed, a.s., mu je izrekao predviđenu kaznu. Kada su ga, nakon nekog vremena, ponovo doveli pred Poslanika, a.s., i kada je ponovo kažnjen zbog konzumiranja alkohola, neki čovjek ga poče proklinjati i ružno govoriti o njemu. Tada Vjerovjesnik, a.s., reče: „Nemojte ga proklinjati! Tako mi Allaha, ono što ja znam (o njemu) jeste da on voli Allaha i Njegovog Poslanika.“
Premda se, dakle, njegov brat po vjeri u tom periodu bio odao alkoholu zbog čega ga je šira zajednica osuđivala, Poslanik, a.s., je stao u njegovu zaštitu pravdajući ga kroz dobro koje se pri njemu nalazilo. Ne bi li tako postupio svaki brat prema svome bratu?
Braća i sestre kroz život dijele dobro i iskušenja. Rijetke su tajne među njima. Takav odnos teško je narušiti, a naša svakodnevnica svjedoči da su rijetki slučajevi da brat s bratom ili sestra sa sestrom dugo ne govore ili da se dugo ljute jedno na drugo. Zajedničke vrijednosti koje su dijelili cijeli život na kraju pobjeđuju sve probleme koje vrijeme donese pred njih. Nakon smrti Muhammeda, a.s., među ashabima su se pojavili smutljivci koji za vrijeme hilafeta hazreti Alije, r.a., prouzrokovali veliki sukob u historiji poznat pod imenom „Bitka kod deve“ koji se desio u blizini Basre. Na jednoj strani bili su halifa hazreti Alija, r.a., i mnogobrojni poznati ashabi, dok su na drugoj strani bili hazreti Aiša, r.a., i također brojni ashabi među kojima su prednjačili Talha i Zubejr, r.a., dvojica ashaba kojima je još za života obećan Džennet. Neposredno pred bitku u želji da spriječi krvoproliće hazreti Alija šalje glasnika Talhi i Zubejru s kratkom porukom: „Znali smo se na Bedru, zar se ne poznajemo u Basri!?“ Hazreti Alija ih ovom porukom podsjeća na uzajamne vrijednosti: život s Allahovim Poslanikom, a.s., i zajedničku borbu protiv idolopoklonika na Bedru. To je ono što odnos među vjernicima čini bratskim: zanemarivanje trenutnih nesuglasica uz podsjećanje na zajedničko dobro iz prošlosti. Zar mogu jedno, ili dva, ili tri zla narušiti snagu bratske veze koja se temelji na zajedničkoj prošlosti i uzajamnim vrijednostima.