Ša'ban, mjesec u kojem se dižu djela Milostivom

Tema sedmice - prijedlog za hutbu: Ša'ban, mjesec u kojem se dižu djela Milostivom

Osmi mjesec po hidžretskom kalendaru, mjesec ša'ban, u tradiciji islama poznat je i po nazivu - el-šehru-l-mu'azam- veličanstveni mjesec. Nema sumnje da je Vjerovjesnik Muhammed, a.s., ovom mjesecu iskazivao naročitu pobožnost, provodeći njegove dane u ibadetu posta. Isto tako, iz današnje perspektive, s posebnim obzirom treba osluhnuti  i promisliti na šta se konkretno odnosi Poslanikovo direktno upozorenje ashabima da je mjesec ša'ban na neki način zanemaren i zapostavljen od ljudi. Odnose li se i danas neki muslimani prema ovom mjesecu suzdržano, nezainteresovano i nehajno, iako su opomenuti na njegovu očitu vrijednost?

   Od Usame ibn Zejda se prenosi da je rekao: Rekao sam: "O Allahov Poslaniče, nisam vidio da postiš ijedan drugi mjesec kao što postiš mjesec ša'ban.“ Na to Božiji Poslanik, a. s reče: ,,To je mjesec čije su blagodati ljudi zanemarili. On je između mjeseca redžeba i mjeseca ramazana. To je mjesec u kojem se djela dižu ka Gospodaru svih svjetova i ja volim da se moja djela dižu dok postim." (Nesai i Ahmed)

Potpuno je jasno iz ovog Poslanikovog a.s, kratkog govora u čemu se ogleda odabranost ovog mjeseca. Mjesec u kojem se dižu djela Milostivom ne može ostati na razini običnog mjeseca. To nije mjesec poput ostalih mjeseci. U njemu se učinjeno djelo diže Milostivom, a budući da je On jedini Apsolutni Vladar, Onaj koji poznaje svijet nevidljivog i nadosjetilnog, svaki čovjek svjestan svoga postanka i kraja, istinski Božiji rob, jedino u nekom zbiljskom i predanom ibadetu, kao što je ibadet posta , može očekivati da njegovo uzdignuto dobro djelo bude primljeno. Istovremeno, ibadetom posta, zikrom i iskreno učinjenom tevbom- pokajanjem Allahu džellešanuhu, Bogu predani robovi,  potvrđuju svoje vjerovanje - iman i izražavaju strah od kazne i polažu nadu da će Milostivi grijehe oprostiti i da će dobra djela poništiti ona loša.

Ibadet, popraćen dobrim djelima, polučit će uz Božiju pomoć poništenje hrđavih i ružnih djela koje smo počinili. Kao što tokom ramazana, činimo keffaret - kompenzacijska djela, kojim se iskupljujemo za neopravdano propuštene dane posta, tako i svako dobro djelo koje učinimo u bilo kojem trenutku s namjerom postizanja Božijeg zadovoljstva potencijalna je prilika da postane naš keffaret- kompenzacija, zamjensko djelo kojim ćemo anulirati, pokriti, poništiti prethodno počinjeno hrđavo djelo.

“I obavljaj namaz početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela zaista poništavaju hrđava. To je pouka za one koji pouku žele.” (Hūd, 114)

Tri su očita znamenja mjeseca ša’bana. Petnaesta noć ša’bana je Lejle -i-berat, to jeste, mubarek noć. U mjesecu ša’banu, druge godine po Hidžri, nakon privremenog okretanja u namazu prema Bejtul-Makdisu, muslimani su Objavom obradovani da će se ponovo okretati prema Kabi u Mekki, u Jerusalemu. I najzad, druge godine po Hidžri, u mjesecu ša’banu naređen je ramazanski post.

Bosanski muslimani razumjeli su Poslanikovu a.s., zabrinutost za nemar ljudi spram blagoslova mjeseca ša’bana. Ovaj mjesec stoljećima, nekada intenzivno, nekada s manje žara, provode u ibadetima, kako onim pojedinačnim i džematskim, tako i onim tjelesnim i srčanim, vjerujući i nadajući se da će njihova dobra djela biti primljena a da će im Milostivi oprostiti grijehe  i preko ružnih postupaka njihovih preći.

A zar to nije divna duhovna popudbina mu’minu s kojom ide u susret ramazanu i svome Veličanstvenom Stvoritelju?!