Da li će osobi koja klanja, ali i pije alkoholno piće, biti oprošteni grijesi?

Pitanje:

Da li će osobi koja klanja, ali i pije alkoholno piće, biti oprošteni grijesi?

Odgovor:

Obavljanje namaza je stroga vjerska dužnost (farz) i jedan je od temelja islama. To je jedno od najboljih djela koje onom ko ga čini donosi koristi i na dunjaluku i na Ahiretu. Jedna od koristi namaza jeste brisanje grijeha. Allahov Poslanik, a.s., rekao je: Pet dnevnih namaza i džuma do džume brišu ono što je između njih, ukoliko se izbjegavaju veliki grijesi (Muslim, 233). Iz hadisa se jasno razumije da namaz briše male grijehe, ali ne i velike.

Naredna korist od namaza spominje se u riječima Uzvišenog: I obavljaj molitvu, molitva, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje molitve je najveća poslušnost! – A Allah zna šta radite (El-Ankebut, 45). Prema tome, ukoliko se ispravno i valjano obavi, namaz odvraća čovjeka od loših djela. Činjenje loših djela nakon namaza znak je propusta i nedostataka u toku njegova obavljanja. Vjernik se mora boriti protiv svojih ružnih djela i poriva, posebno onih koje ustrajno čini, poput konzumiranja alkoholnih pića. To konzumiranje je veliki grijeh, ali ne izvodi iz islama, osim kada neko vjeruje da je dozvoljeno. Brojni hadisi ukazuju na veličinu grijeha i štetnost konzumiranja alkoholnih pića. Jedna od njih je opisana u hadisu, koji prenosi Abdullah ibn Omer, r.a.: Ko bude pio alkoholna pića, neće mu namaz biti primljen četrdeset jutara (dana) (Tirmizijina zbirka hadisa, 5/134). Značenje ovog hadisa jeste da osoba koja konzumira alkoholno piće ima obavezu klanjati namaze, ali da neće imati sevapa od njihova obavljanja.

Ako je osoba u alkoholiziranom stanju i ne zna šta govori, zabranjeno joj je klanjati, sve dok se ne otrijezni, kako se navodi u suri En-Nisa', 43. ajet: O vjernici, pijani nikako molitvu ne obavljajte, sve dok ne budete znali šta izgovarate. Namaze koje propusti zbog takvog stanja dužna je naklanjati.

Konzumiranje alkoholnih pića je jedan od velikih grijeha, ali i taj grijeh Uzvišeni Allah prašta, ako se osoba iskreno pokaje i prestane ga činiti. U suri Ali 'Imran, 135-136. ajet, oprost grijeha se vezuje za ne-ustrajavanje u njemu: I za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole, – a  ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih čeka nagrada – oprost od Gospodara njihova.

Allahov Poslanik, a.s., rekao je: Ko se pokaje za grijeh isti je kao i onaj ko nema grijeha (Ibn Madže). To znači da mu se briše taj grijeh i da nema nikakvih posljedica zbog njega, kao što ih nema ni onaj ko nije počinio grijeh, ukoliko mu pokajanje (teoba) bude primljeno.