Hutba reisu-l-uleme u Varešu
Sarajevo, 20. mart 2009. (MINA) - Danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić u džamiji u Varešu imamio džumu namaz i održao hutbu.
Prije džume namaza reisu-l-ulema je u Medžlisu Islamske zajednice Vareš prisustvovao sjednici Izvršnog odbora Medžlisa na kojoj su bili članovi izvršnog odbora, imami, predstavnici džematskih odbora , muallimi i muallime.
Reisu-l-ulema je imao susret i s čelnicima društveno-ekonomskog, privrednog, obrazovnog i kulturnog života općine Vareš.
MINA u cjelosti prenosi hutbu reisu-l-uleme koju je održao danas u džamiji u Varešu :
-Draga braćo i sestre,
Kad se izjednači vrijeme dana i noći nastaje proljeće u kojem se budi priroda nakog zimskog sna.
والله أنزل من السماء ماءً فأحيا به الارض بعد موتها إن في ذلك لآية لقوم يسمعون
- Allah daje da sa neba kiša oživi zemlju nakon njezina mrtvila. To je znak za one koji slušaju što im se govori (Kur'an, 14:65)
من بعد موتها ليقولنّ الله قل الحمد لله بل أكثرهم لا يعقلون ولئن سألتهم من نزّل من السماء ماءً فأحيا به الارض
- I ako ih upitaš: „Ko s neba daje kišu od koje mrtva zemlja oživi?" - sigorno će reći: „Allah daje kišu"! Na to im ti reci: „Hvala Allahu"!, ali većina njih to ne shvata! (Kur'an, 29:63).
No, nije samo dolazak proljeća razlog da se danas podsjetimo na značaj i značenje zemlje, već je to važno i zato što smo mi ljudi od zemlje stvoreni i što se u zemlju ponovo vraćamo.
ومن آيته أن خلقكم من تراب ثمّ إذا أنتم بشر تنتشرون
-I jedan od Allahovih znakova je to što vas od zemlje stvara, pa se onda posvuda raziđete, tj., ima vas posvuda na Zemlji (Kur'an, 30:20).
Ima li jasnije stvari od ove da smo od zemlje nastali, da od zemlje živimo i da u zemlju svoje kosti polažemo!? Pogledajmo oko sebe! Šta vidimo? Vidimo zemlju koja nas hrani! Vidimo zemlju koja nas mami da joj se vratimo! Vidimo zemlju koja nas kori što je napuštamo i zapuštamo, jer na kraju ćemo se opet njoj vratiti ne samo kad umremo, već i kad shvatimo da nam nema života bez zemlje. Sve što nam treba za život, za zdravlje, za razvoj i napredak, sve je u zemlji i na zemlji, sve je dar Božji - voda koju pijemo, voće koje beremo, povrće koje uzgajamo, lijek koji tražimo, miris kojeg volimo, minerale koje cijenimo, drvo kojeg trebamo - sve je u zemlji, na zemlji i od zemlje.
Nije li čudno da tako jednostavna istina, nije jasna ljudima koji napuštaju zemlju, misleći da postoji nešto bolje od zemlje za život, da osim zemlje postoji neki drugi izvor za ljudsku egzistenciju. Nema drugog izvora za našu ljudsku egzistenciju od izvora zemlje. Nema ništa bolje i sigurnije od vode i hrane na vlastitoj zemlji. I nema ništa što može zamijeniti zemlju za naš opstanak. Zato je farz čuvati zemlju od hrsuza da je ne ukradu, od nemarnih da je ne zagade, od neodgovornih da je ne prodaju i od zlonamjernih da je ne izdaju.
I baš zato što je nezamjenjljivi izvor života za sve nas - ljude bez obzira na vjeru i naciju - svi smo pozvani i svi smo dužni da volimo i čuvamo zemlju na kojoj i u kojoj zajedno živimo i o kojoj ovisi naše zdravlje, uspjeh i sreća. To posebno važi za nas ovdje i sada u ovoj našoj zemlji, koja ima sve što nam treba da živimo zajedno u radosti vlastitog uspjeha ako smo pametni pa da međusobne odnose uredimo na načelima pravde, poštenja i jednakosti, te da niko ne muti izvor iz kojeg svi pijemo vodu, da niko ne zagađuje prirodu iz koje svi dišemo zrak, da niko ne otima zemlju iz koje svi jedemo hranu, već da svako bude zadovoljan i sretan u zemlji koja je dar Božiji, kao što smo i svi mi dar Božji, pa stoga treba da poštujemo jedni druge, jer na taj način poštujemo Boga - Stvoritelja, koji nas je sve stvorio od zemlje na kojoj živimo i u koju se svi ponovo vraćamo, bez obzira kako se zovemo i bez obzira na koji način se molimo Bogu.
Eto zašto smo danas u Varešu - da odavde pošaljemo poruku da je došlo proljeće koje treba da nas - ljude probudi iz mrtvila kao što se zemlja budi iz svog mrtvila i svojim oživljavanjem ukazuje nam da je Allah živ i vječan, koji se ne umara da nam uvijek iznova pokazuje pravi put za život na zemlji, koji nam pokazuje nadu umjesto očaja, koji nam se otkriva u ljepoti svakog pupoljka i cvata proljetnog cvijeća, svakog zvuka i svakog cvrkuta veselih ptica, koje najavljuju proljeće kao znak novoga života.
Allahu Svemoćni, osnaži nas da svoju nemoć pretvorimo u moć života s kojim si Ti zadovoljan!
Allahu Sveznajući, pouči nas da očaj pretvorimo u nadu, da neuspjeh pretvorimo uspjeh i da bezizlazno stanje pretvorimo u izlaz s kojim si Ti zadovoljan!
Allahu Milostivi, obaspi nas Tvojom milošću koja će nas približiti u nastojanju da nađemo pravo rješenje za mir, suživot i toleranciju među svim ljudima dobre volje! Amin!