Reisul-ulema: Bosna i Hercegovina je naša zajednička domovina

Ramazan je za nas muslimane sveti mjesec i mi ćemo učiniti sve da živimo s našim komšijama u dobrim odnosima i da to ne poremete ovi koji misle da mogu iskreirati neku posebnu situaciju, izjavio je reisul-ulema Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović.

U intervjuu za medije Islamske zajednice, koji je vodio glavni i odgovorni urednik BIR televizije Kasim Softić, reisul-ulema Kavazović je ocijenio da su trenutne prilike u Bosni i Hercegovini izazovne, ali da, uprkos tome, moramo ostati mirni.

Pozvao je nadležne u Bosni i Hercegovini da zajedno sjedu za sto i odgovore na izazove s kojima se zemlja suočava, nazivajući ovo vrijeme “bremevito i rovito”.

Uvaženi reisul-ulema razgovaramo u predramazanskom ozračju, vrijeme je intenzivnih priprema za dolazak mjeseca ramazana. S obzirom na aktuelne događaje kako u našoj domovini, tako i u svijetu, u kakvim okolnostima muslimani, Bošnjaci, ali i muslimani širom svijeta dočekuju mubarek mjesec ramazan?

Reisul-ulema Kavazović: Dozvolite da svim muslimanima i muslimankama u Bosni i Hercegovini i našim domovinskim zemljama čestitam nastupajući mubarek mjesec ramazan. To je za nas svakako posebno vrijeme, i u ovim danima smo vršili pripreme da ga dočekamo na najbolji način. Islamska zajednica je, ako tako mogu kazati, spremna sa svim svojim kapacitetima, da zajedno sa muslimanima i muslimankama uđemo u ovaj mubarek mjesec ramazan i da ga provedemo, ja se nadam, prije svega, u Božijoj milosti, u oprostu od Svevišnjeg Gospodara naših grijeha i hrđavih dijela i da ojačamo naše veze kao muslimani i muslimanke međusobno sa našom Zajednicom, dakle, muslimanskom zajednicom, Islamskom zajednicom, kao i sa našim komšijama s kojima živimo u ovom, ipak kazao bi, bremenitom vremenu koje je ne samo ovdje na našim prostorima, nego uopšte vidimo da je rovito, i da mi trenutno, vjerovatno niko od nas, ne može predvidjiti u kom pravcu će se stvari odvijati.

Mi se nadamo da će, prije svega, kod ljudi prevladati razum i da će ljudi koji su posvećeni vrijednostima mira biti oni koji će kreirati i našu sadašnjost i našu budućnost. Kako god bilo, mi se nadamo da ćemo u Bosni i Hercegovini, govorim sada o našoj domovini u kojoj jesmo, da ćemo u Bosni i Hercegovini imati taj sveti mir koji nam je neophodan i koji evo živimo već 30 godina.

Turbulencije političke koje vidimo da su prisutne u našem društvu, ja se nadam da će se smiriti, da će ljudi ipak, govorimo o ljudima u Bosni i Hercegovini, o običnim ljudima, razumjeti da političke tenzije koje se kreiraju treba da ostavimo političarima da ih oni rešavaju, da država i njene institucije reagiraju kako treba da reagiraju prema ustavima i zakonima ove zemlje, a da mi obični ljudi živimo svoj život, podižemo naše porodice, živimo u miru, a ramazan je bar za nas muslimane sveti mjesec i mi ćemo učiniti sve, da živimo s našim komšijama u dobrim odnosima i da to ne poremete ovi koji misle da mogu iskreirati neku posebnu da tako kažemo, situaciju.

Kazali ste, živimo u bremenitom vremenu, živimo u sredini u kojoj se krize i velike brige za male ljude produciraju, maltene, na svakodnevnoj osnovi. Nametnuti je osjećaj življenja u anarhiji, u beznađu, što je za obične ljude težak izazov. Kako mjesec ramazan u takvim okolnostima može pomoći da se suočimo sa svakodnevnim nasrtajima na miran način običnog čovjeka, kako ste i sami kazali?

Reisul-ulema Kavazović: Ja moram kazati da se naš narod, cjelokupno naše društvo i naši ljudi ovdje na ovim prostorima, navikao na ove, ako tako mogu kazati, turbulencije koje su prisutne duže vrijeme. I to nas je na neki način u ovih 30-ak godina ipak naučilo da strpljivo podnosimo ono što nas zadesi. Za muslimane mjesec ramazan je mjesec i strpljivosti. To je svojevrsna škola koja nas uči da ne reagiramo na prvu, da ipak prenoće stvari, da budemo staloženi koliko je moguće da kontrolišemo naše emocije.

Emocije su razorne, ako im se prepustimo, one će razoriti, ne samo nas, nego i naše okruženje. Zbog toga je jako važno u ovom mjesecu kontrolirati emociju.

Naravno, moramo biti odgovorni, moramo biti oprezni, moramo posmatrati stvari, ali ih moramo procesuirati unutar nas na način da ne reagiramo baš na prvu i da se ne prepustimo, kao što sam kazao, emociji. Ramazan je svojevrsna škola koja će nam u tome pomoći. Ja apeliram na sve muslimane da iskoristimo ovaj mjesec ramazan upravo da to bude mjesec naše strpljivosti, ali i naše posvećenosti miru, dobru, razvijanju prijateljskih odnosa među ljudima i naše odlučnosti da zaštitimo one vrijednosti iza koje stoji naše društvo i svaki od nas pojedinačno.

Unatoč brojnim teškoćama i izazovima, u svojim istupima često potencirate golem i gotovo nemjrljivim značaj i blagodat života u slobodi življenja svoji na svome kao vrijednost koju valja nam pažljivo čuvati, njegovati i afirmisati. Dojam je, uvaženi reisul-ulema, da toga često nismo svjesni, da tome ne pridajemo odgovarajuću pažnju.

Reisul-ulema Kavazović: Naša domovina Bosna i Hercegovina je najveća blago koje imamo i jedino, rekao bih, koje zaista imamo. Naspram nje, domovine, se moramo odnositi vrlo odgovorno, moramo svi raditi, od nas pojedinaca s našim porodicama, s našim komšilukom, pa do, naravno, države i njenih institucija.

Mi, s vremena na vrijeme, kao i svaki čovjek među nama, vjerovatno se nekada i opustimo pa smatramo da ima neko sa strane koji će voditi brigu o nama. Ovih dana sam čuo od nekih odgovornih ljudi na pozicijama u Bosni i Hercegovini koji su kazali, i slažem se s time, da se moramo okrenuti sebi, da više ne možemo se prepuštati nekome sa strane da upravlja našim životima. Mi moramo uložiti više, moramo biti vrijedni, moramo više raditi, moramo više voljeti ovu zemlju, prema njoj pokazivati našu spremnost da je štitimo, čuvamo, branimo itd.

Ja kod Bošnjaka, muslimana i kod drugih građana koji su patriotski opredijeljeni, koji znaju da je ovo naša zajednička domovina, naš zajednički dom u kojem živimo, nekada Bosnu i Hercegovinu poradim s kućom koja ima više soba, živimo u različitim sobama, da tako kažemo, ali je to naša zajednička kuća.

Dakle, u tom dijelu želim kazati da rušenje bilo kojeg dijela ove naše kuće dovodi u opasnost sve nas. Tako da moramo biti posvećeni tom cilju.

Želim ovdje kazati još jednu stvar. Ponekad se to previđa. Bosna i Hercegovina je hiljadugodišnja država, država koja traje hiljadu godina, ona je na ovaj ili na onaj način uvijek bila corpus separatum. Mogla je ponekada biti dio nekih velikih carstava i tako dalje, ali ona uvijek bila, znalo se za njene granice, znalo se šta je Bosna i Hercegovina, znalo se ko živi u Bosni i Hercegovini, koji su to narodi koji žive u Bosni i Hercegovini, i nikada nije pripadala nekim geografskim cjelinama oko nje, nego je u odnosu na njih bila uvijek posebna cjelina.

Druga stvar, Bosna i Hercegovina je, od 1995. godine, od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, država iza koje stoje velike sile koje su potpisnice Dejtonskog sporazuma. I ja ovdje moram kazati, svako onaj ko misli da može tako lahko rušiti Bosnu i Hercegovinu i mirovni ugovor koji ima, nemojmo zaboraviti da je Dejtonski mirovni ugovor najvažniji ili jedan od najvažnijih mirovnih ugovora koji je iskreiran u Sjedinim Američkim Državama, najvećoj supersili na svijetu.

Ta država neće baš tako lahko dozvoliti da ono što je njena kreacija bude rušeno na način na koji to neki misle da je to moguće srušiti. To je jedna stvar. I drugo, naravno, niko ne treba potcijeniti odlučnost građana Bosne i Hercegovine da Bosnu i Hercegovinu zaštite kao trajnu vrijednost. I to ovih dana što vidimo da se događa, trebamo ostati mirni. Državne institucije treba da rade svoj posao. Postoji jako puno mehanizama. Ustavotvorci koji su kreirali Ustav Bosne i Hercegovine su obezbijedili dovoljno mehanizama da se Bosna i Hercegovina kao država štiti i na unutarnjem planu i na međunarodnom planu. I to je tako.

Mi trebamo ostati budni, ovo što sam kazao, ali ne gubiti živce, ako tako mogu kazati, ostati staloženi i prepustiti da organi, agencije i institucije rade svoj posao.

Najdirektnije vezano za to što ste upravo govorili je i moje sljedeće pitanje. Neko će kazati da je to slučajnost, kalendarska podudarnost, ali evo dogodilo se i ja vjerujem da je to sve osim slučajnosti da prvog dana ramazana, obilježavamo i Dan nezavisnosti naše domovine. Slikovita je to na određeni način ilustracija neraskidive veze između našeg naroda i naše domovine, ma kako i ma koliko nam se to pravo osporavalo.

Reisul-ulema Kavazović: To je tako, to je vjekovima tako. Bosna i Hercegovina je u našem krvotoku, da tako kažemo i svako trganje našeg tijela, svaki nasrtaj na Bosnu i Hercegovinu je nasrtaj na naše biće i zato kažem, Bosna i Hercegovina je država u punom smislu riječi i društvo, naravno ne trebamo ga potcjenjivati, trebamo isticati društvo, bez obzira koliko je ono ranjivo i koliko neki, ja čak mislim da je više atak na bosanskohercegovačko društvo, nego što je na samu njenu teritoriju, jer naravno, ukoliko uništite društvo, lahko je šume, polja, rijeke itd. preuzeti.

Bio je atak na bosanskohercegovačko društvo, ono se je oduprlo. Ono je, hvala dragom Bogu, i dan danas multietničko, multireligijsko. Mi imamo izgrađene snažne komšijske odnose. Među običnim ljudima je to potpuno vidljivo. Politike će uvijek pokušavati da dubinski poremete te odnose. Za sada, možda nekada imaju više uspjeha ili manje uspjeha, ali ja uvijek mislim da su to površinski poremećaji koji vremenom te rane za cijele i bh. društvo ipak uspijeva sačuvati svoju državu, Bosnu i Hercegovinu.

I ovo što ste kazali, ramazan, evo prvi je dan ramazana, 1. mart, Dan nezavisnosti. Ovo što se događa možda ima neke koincidencije, da tako kažemo, ali ne mislim da treba da imamo strah. Brige da. Uvijek ima brige. Ima brige za osobni život, za porodični život, ima brige za društveni život, ima brige naravno i za državu. I briga je pozitivna. Ona je uvijek pozitivna. Strah je negativan. Kod nas nema nikakvog straha, ima brige i to je ono što je pozitivno u svemu tome.

Ovdje ću vas citirati „Našu slobodu smo skupo platili, dostojanstveno odbranili, danas moramo biti odgovorni i angažirani njeni čuvari. Nemamo se pravo poigravati sa onim što smo stekli u teškim vremenima naše nedavne prošlosti“. Ovo su vaše riječi izgovorene na posljednjem zasjedanju Sabora Islamske zajednice. Ne znam da li ćete se složiti, ali dojam je da je među nama puno onih koji zarad vlastitih jednokratnih benefita i probitaka rizikuju, da kažem, tu našu vrijednost. Jesu li naši politički prvaci dostojni zadaće i obaveze čuvanja onoga za što su se izborile generacije '90-ih?

Reisul-ulema Kavazović: Ko i svugdje, ima odgovornijih ljudi, ima ljudi koji misle da se može na nekakav drugačiji način čuvati ovo sve što imamo. Ali, ja ipak vjerujem da su naši ljudi, općenito Bošnjaci, bosanskohercegovačke patriote i svih naroda, pa i ljudi koji su na vlasti u određenom mjeru odgovori.

Naravno, veliki je izazov ispred i suočavamo se sa određenim prijetnjama. Ali, ja držim da niko od njih nema nikakve pomisli da bi trebalo ustuknuti pred onima koji atakuju na Bosnu i Hercegovinu. Drugo je pitanje nivoa znanja. Neki, vjerovatno, od njih imaju manje političkog iskustva, imaju manje i znanja kako to raditi, neki imaju više, itd. Ono na što bih ja uvijek apelirao jeste da Bosna i Hercegovina trenutno jeste, trebam to kazati našoj javnosti, trenutno vozimo nizbrdicom, ako tako mogu kazati, dakle, ovo je sada vožnja nizbrdicom. Sve naše snage, svi ljudi u našim institucijama, svi naši politički predstavnici moraju komunicirati između sebe. Održati ova kola na nizbrdici ne može ni jedan od njih sam. Svi moraju uprijeti da se kola na ovoj nizbrdici održe.

Vjerovatno će ova godina biti takva, ona će biti izazovna. Cijela godina, vjerovatno, će biti pred nama da vozimo niz jednu nizbrdicu. Ipak, zbog toga apeliram na naše političare da međusobno komuniciraju, da se međusobno savjetuju i na poziciji i na opoziciji. Nije propast svijeta biti ni opozicija, nije propast svijeta iako ste nešto pogriješili kada ste na poziciji, ali dokle god se greške mogu ispravljati, dok one nisu kardinalne, dok one ne zadiru u samo postojanje našeg bića i države, sve se može popravljati. Ja mislim da jedni drugima moraju biti na dispoziciji i da se moraju susretati, da se moraju savjetovati.

Na dnevnoj politici se mogu razlikovati, da li će biti nešto ovako ili onako, da li će negdje put ići desno ili lijevo, da li će neki dalekovod negdje proći ili neće proći...

Ali, kad je u pitanju društvo i država, svi moramo uprijeti da održimo društvo zdravim i Bosnu i Hercegovinu kao državu sigurnom. To je zadatak svih nas. Evo, apeliram kao reisul-ulema Islamske zajednice u BiH na sve političare, ne samo Bošnjake, nego i na predstavnike Hrvata i Srba i ostalih u Bosni i Hercegovini koji su tu, oni moraju komunicirati, oni moraju razgovarati.

Zna se oko čega nema pregovora. Nema pregovora o Bosni i Hercegovini, o državi, nema pregovora o Ustavu njenom i zakonima koji su već usvojeni u parlamentima. To je nešto o čemu se ne može pregovarati. O našem evropskom putu, o našem nekom drugom putu, o našoj budućnosti, kako i na koji način da se razgovarati i treba se razgovarati, treba sjesti i razgovarati, ali ne pregovarati onome što su osnovne vrijednosti. Dakle, nema pregovora o tome. To je nešto što je aksiom, što se zna i na što mi kao ljudi nikada ne možemo pristati da to bude dovedeno u pitanje.

Na određeni način ostat ćemo i dalje u ovom tematskom okviru, a vezano je za nešto što ste malo prije kazali, pozivajući na djelovanje nadležnih pojedinaca i institucija. U svjetlu aktuelnih društvenih izbivanja u našoj domovini Vi se često oglašavate ukazujući upravo na ozbiljnost situacije i pozivajući na aktivno djelovanje nadležnih institucija. Bošnjaci, iako najbrojniji narod, na margini su brojnih događaja diskriminirani na brojnim poljima. Evo i sad ste apelovali na naše političke prvake, da kažem, dojam je da vas ne čuju ili ne žele čuti.

Reisul-ulema Kavazović: U ovoj buci koja je zaglušujuća vjerovatno slabo se čujemo, slabo čujemo bilo koga da tako kažemo, ali to je protiv nas. To nije dobra stvar. Naravno, ne govorim sam ja o stvarima u kojima smo malo prije govorili, govore i mnogi drugi ljudi o tim stvarima.

Tako da ponekad nam se čini zaista da Bošnjaci se nalaze na nekim marginama, pogotovo kad pogledamo broj Bošnjaka koji rade u institucijama države Bosne i Hercegovine. Dakle, neki dan smo imali tu priliku da vidimo koliki je to procenat i kolika je njihova zastupljenost u odnosu na broj Bošnjaka koji živi u Bosni i Hercegovini. Ja mislim da su to propusti koji su nastajali godinama. Dakle, to je nešto što je trajalo.

Proces, da.

Reisul-ulema Kavazović: Jedan proces koji je bio. Mislim da to treba pod hitno zaustaviti. Naravno, ne na štetu bilo koga, nego ne na štetu ni Bošnjaka. Iako smo najmnogobrojniji narod u Bosni i Hercegovini, ne bi se smjelo dogoditi da mi budemo najmanje zastupljeni. Ja sam uvijek zagovornik da Bošnjaci trebaju podnositi i po ponajveći teret kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, ali to ne treba da bude tako vidljivo, da ugrožava njihovo biće samo, dakle, i političko biće u Bosni i Hercegovini. Tako da ja se nadam da će ljudi koji o tome brinu, da je ovo alarm jedan i da će o tome povesti račun.

Je li to povezano s vašom ocjenom kako moramo biti za stolom kada se o nama govori i odlučuje? Ne smije nam se ponoviti neki novi Berlinski kongres ili Senžermenski sporazum?

Reisul-ulema Kavazović: Da, apsolutno. Mi moramo biti unutra, a da bismo bili unutra moramo biti aktivni, ne možemo uvijek biti reaktivni. Reakciju, izražavati na nečiju akciju. Bošnjacima moraju imati akciju. Od njih se to očekuju u Bosni i Hercegovini.

Ja mislim da jedan veliki broj ovih problema koje imamo upravo proizilazi iz toga da smo se previše oslanjali na međunarodnu zajednicu, da nismo bili proaktivni, da nismo nudili rješenja. Znate, krize su iz sata u sat u svijetu, kod nas. Stalna su krize. Čovjek živi u stalnoj krizi. Kriza zahtijeva rješenje, zahtijeva proaktivan odnos prema onome što je problem.

Bošnjaci su vrlo često bili pasivni i ja smatram da moramo prestati s time. Mi moramo nuditi viziju Bosne i Hercegovine, nuditi viziju društva koje se mijenja. Mijenjaju se okolnosti oko nas, mijenjamo se mi, dolaze nove generacije.

Moramo nuditi viziju Bosne i Hercegovine koja će biti održiva u svakom vremenu. I to je ono što od političara u Bosni i Hercegovini svih, a pogotovo kod Bošnjaka, mora biti jako prisutno. Moramo biti za stolom. Moramo nuditi rješenja i stavljajte ih na sto i o njima razgovarati. Neka rješenja će vjerovatno biti odbačena, ali neka će biti prihvatljiva za sve i mi trebamo to raditi.

Neminovno mi se namiče pitanje odnos naših susjeda, prvenstveno Srbije, prema Bosnu i Hercegovini. Ratne politike iz ’90-tih i danas na određeni način ponovo oživljavaju što unosi zebnju u naš narod. Svjedočimo tome i danas i jučer i unazad mjesec i godinu dana prijeteći da se ponovi nešto čemu smo sve dočeli ’90-ih?

Reisul-ulema Kavazović: Srbija nikada nije svoju politiku prema Bosni i Hercegovini promijenila od 19. stoljeća, i prije Garašanina i poslije Garašanina je ta politika, niti će je promijeniti. Dakle, Srbija je neće mijenjati prema Bosni i Hercegovini. Mi trebamo to akceptirati, to trebamo prihvatiti. To je na neki način naš izazov, izazov nas ovdje, naroda u Bosni i Hercegovini da s tim živimo.

Kada govorimo o Srbiji, naravno. Hrvatska je vjerovatno nešto drugačije ima odnos prema Bosni i Hercegovini. Više, koliko sam ja mogao da razumijem, možda se varam, više je to izraženo nekom brigom za hrvatski narod koji je malobrojniji. Naravno, ali to je narod Bosne i Hercegovine, potpuno jednak svakom drugom narodu Bosne i Hercegovine. Za nas su Hrvati, kao i Bošnjaci, kao i Srbi, narod ove zemlje, srastao s ovom zemljom, njegovi su korijeni ovdje, sve je njegovo ovdje u Bosni i Hercegovini.

Ja mislim da mi trebamo naravno raditi kao Bošnjaci da te strahove, ako ih ima, odagnamo, da tako kažemo, i da zaista i prema srpskom narodu, i prema hrvatskom narodu, ako takvih strahova ima, da ih jednostavno anuliramo. Ali, Srbija ne mijenja svoju politiku prema Bosni i Hercegovini i to je ono što Bošnjaci trebaju prihvatiti kao činjenicu.

Uvaženi reisul-ulema, ove godine obilježit ćemo 30. godišnjicu genocida nad Bošnjacima u Srebrenici. U među vremenu imamo Rezoluciju Ujedinjenih naroda koje se 11. juli proglašava danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Značajna je to diplomatska pobjeda kako za državu Bosnu i Hercegovinu, tako i za žrtve genocida. Brinemo li, uvaženi reisul-ulema, dovoljno za Srebrenicu?

Reisul-ulema Kavazović: Pa možda bi prije rekao da Srebrenica brine o nama, o Bosni i Hercegovini. Genocid je težak teret, koji je teško nositi, teško je nositi, biti žrtva je jako teško.

To je tegoba koju može osjetiti, može znati samo onaj koji je u tome. Ali, mi u tome trebamo nalaziti našu snagu i trebamo, koliko je to moguće, okrenuti stvari na drugu stranu. Srebrenica je sami temelj Bosne i Hercegovine. Srebrenica je i kao simbol i kao geografski pojam u temelju Bosne i Hercegovine i tako je bilo kroz vijekove. Uvijek je Srebrenica nadahnjivala narod u Bosni i Hercegovini i nekako ga držala na okupu. Tako je i u srednjem vijeku bilo, tako je ovo i danas.

Naravno, što mi imamo dug prema žrtvama Srebrenice, govorim sada o pojedincima, o ljudima, o našim majkama, našoj djeci i tako dalje, imamo obavezu prema njima. Ja mislim da, koliko je to moguće, to se velikim dijelom i ispunjava.

Je li to uvijek dovoljno? Nije dovoljno.

Veliki broj naših ljudi živi u Srebrenici. Veliki broj naših ljudi iz Srebrenice je van Srebrenice, živi van Bosne i Hercegovine. Ja bih volio kada bismo se svi i mi i oni više pobrinuli za Srebrenicu. Za Srebrenicu, ne za Srebrenicu prošlosti, nego za Srebrenicu budućnosti. A to znači da budemo aktivni i politički i ekonomski, u svakom smislu da nam Srebrenica bude u srcu i da se za nju borimo. Mi vidimo, s vremena vrijeme, svake četiri godine, tamo su neki izbori, itd. To potcjenjujemo. Mi potcijenjujemo izbore u Srebrenici. Oni su fundament samog opstanka našeg naroda u Srebrenici. I zato svi Srebreničani, ma gdje žive u svijetu, imaju i trebalo bi imati obavezu prema onoj djeci koja tamo žive. Ja ću ovdje biti toliko slobodan da kažem, mi imamo obavezu prema još nerođenoj djeci Srebrenice. Dakle, ne samo oni koji su sada rođeni i prema onoj nerođenoj djeci, koja će se tek roditi nekada tamo u budućnosti. Ako to tako ne bude osmatrali mi ne samo ćemo ugroziti Srebrenicu, mi ćemo ugroziti naš opstanak u Bosni i Hercegovini kao narod. To je dug koji mi trebamo ispuniti.

Pred sami kraj, nastavljajući u istu ravan, ali smatrajući ga jako važnim, pitam Vas za pitanje položaja povratnika u manji bh. entitet. Svu ću priču sažeti u jednu rečenicu koju je nekad neko davno izgovorio, a to je pitanje povratka je pitanje budućnosti Bosne i Hercegovine. Ne pokazujemo u praksi ni približnu brigu i odgovornost prema tom pitanju.

Reisul-ulema Kavazović: Naravno, slažem se da je povratak jedno od naših fundamentalnih pitanja. Napravili smo grešaka. Napravili smo grešaka u ovih naših 30 godina, nakon Dejtona. Jedna od najvećih grešaka koja je napravljen prema Bosni i Hercegovini, dakle, govorim o Bosni i Hercegovini, a tu uključujemo sve njene dijelove i povratnike kao takve, je zakon koji je donesen o prebivalištu. Mislim da je on desetkovao populaciju, povratničku populaciju, naše ljude u manjem entitetu. To je zakon čije posljedice, čiju gorčinu, čiju ako tako mogu kazati, bol i strah osjećamo i dan danas.

Ja sam bio svjedokom povratka. Povratak je u početku bio jako dobar. Mi smo imali, pogotovo u Podrinju, od Srebrenice do Bijeljine jako dobar povratak, pa i u dijelovima Posavine itd. Jako dobar povratak smo imali. A onda je taj zakon koji je usvojen na štetu našeg naroda, to moram kazati, desetkovao naše porodice na tom području i sve druge akcije koje smo poduzimali da se stanje popravi nisu mogle popraviti tu destrukciju koja je učinjena. Nažalost, to se je desilo, tu smo sami sebi, ako mogu kazati, glogov u kolac zabili u vlasto tijelo. Koliko vidim, ovo ministarstvo, pogotovo federalno, radi i prisutno je na terenu. Ministri koji su tamo bili kroz sve ovo vrijeme su se trudili, evo i naravno, sadašnji ministar Dizdar, koliko vidim, vrlo je često prisutan, aktivan je na terenu i ima komunikacije s našim ljudima. Ali kažem, znate, destrukcija koja je jednom učinjena i to jednim potezom pera je toliko učinila problema da je to jako teško nadoknaditi.

Iako ste na početku o tome govorili, uz zahvalnost na ovoj prilici, na kraju Vas molim za poruku svim građanima, muslimanima, Bošnjacima i svima koji se u skladu sa našom lijepom tradicijom raduju mubarek mjesecu ramazana.

Reisul-ulema Kavazović: Radujmo se ramazanu. ramazan je uvijek radost i milost. I, ramazan nas ipak na neki način vraća našim duhovnim korijenima. Vrijeme je da malo zastanemo. Ramazan je velika milost, da malo svi stanemo, da svi malo usporimo, da se okrenemo sebi, našoj porodici i da se ipak okrenemo onome što je vječno. Ovaj prolazni svijet, mi ga svaki dan živimo, ali mi svi jednostavno vidimo da on curi kroz naše prste. Život dunjalučki curi. Ima nešto što je trajna vrijednost. To je ahiret. Ono što uvijek kažemo, svi nosimo uzao svoj, ovo je dunjalučki uzao, gledajmo šta ćemo u taj uzao staviti, u tu torbu dunjalučku, šta stavljamo.

Mi ipak smo putnici, mi putujemo sa ovoga svijeta i nosimo sa sebom putničku torbu. Putujemo na drugi svijet. Pogledajmo šta je unutar te torbe, a najvažnije od svega je toga da budemo, dragom Bogu u ibadetu, u pokornosti, na raspolaganju svojoj porodici, svom komšiluku, da činimo dobra djela drugim ljudima jer je to nešto u što se možemo uzdati.

Upravo zbog toga je ramazan i, ako tako mogu kazati, dat ovom ummetu, da ummet se odmori i da se priprema za ono što je vječno.