Govor reisu-l-uleme na svečanosti obilježavanja dvije decenije njegovog rada

Sarajevo, 18. septembar 2012. (MINA) - Na večerašnjoj svečanosti kojom se obilježava dvije decenije njegovog rukovođenja Islamskom zajednicom u Bosni i Hercegovini koja se večeras održava u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu obratit će se prisutnim zvanicama i gostima.

MINA u cijelosti prenosi govor reisu-l-uleme:

RIJASET ISLAMSKE ZAJEDNICE U BOSNI I HERCEGOVINI

Manifestacija

"Dvije decenije reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića"

Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu

(utorak, 2. zu-l-qa'de, 1433/18. septembar, 2012)

GOVOR

REISU-L-ULEME DR. MUSTAFE CERIĆA

                Poštovani predsjedniče Sabora,

                Drage kolege muftije i imami,

                Eminencije,

                Ekselencije,

                Dragi prijatelji,

Hvala vam što ste se odazvali pozivu Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini da prisustvujete ovom prigodnom skupu nakon što sam dvije decenije  obnašao časnu dužnosti reisu-l-uleme i vrhovnog muftije u Bošnjaka.

Od 1882. god., kada je u Sarajevu uspostavljena samostalna institucija Ulema-i medžlisa na čelu sa reisu-l-ulemom, kao vrhovnim poglavarom muslimana u Bosni i Hercegovini, imao sam čast biti trinaesti reisu-l-ulema.

Moji prethodnici uglavnom su završavali ovu dužnost iznuđenom ostavkom ili prirodnom smrću. Stoga je ova večerašnja manifestacija za mene i mog zamjenika hafiza Ismeta Spahića Allahov blagoslov i drag poklon prijatelja, koji su se odazvali pozivu dr. Ahmeta Alibašića, direktora Centra za napredne studije u Sarajevu, da sudjeluju u projektu knjige eseja.

Zahvalnost za ideju i realizaciju ovog projekta dugujem Međunarodnom institutu za islamsku misao (IIIT), kojeg večeras predstavlja dr. Anas Al-Shaykh Ali, koji je prvo tražio da napišem autobiografiju, a onda prihvatio prijedlog da se uradi knjiga eseja, posvećena mom šestodecenijskom životu i dvodecenijskom obnašanju dužnosti reisu-l-uleme i vrhovnog muftije u Bošnjaka.

Kažu prijatelj ti je onaj koji je s tobom ovdje a mogao je ili trebao je biti s nekim drugim ili na nekom drugom mjestu. Sretan sam, stoga, što mogu reći da su večeras moji prijatelji sa mnom a mogli su biti s nekim drugim ili na nekom drugom mjestu.

Uistinu, pravi prijatelj ti je onaj koji dobro zna tvoje mahane, ali ipak ostaje uz tebe i onda kad ti posumnjaš u samoga sebe. Zato hvala svim mojim prijateljima koji su mi vjerovali pa su se, stoga, upisali u knjigu eseja, koju večeras promoviramo. 

Moju posebnu zahvalnost izražavam prijateljima dr. Anasu Al-Shaikhu Aliju iz Londona, prof. Džanu Espozitu (John Espozito) iz Vašingtona, prof. Alparslanu Ačikgenču iz Ankare, biskupu Gunaru Štalsetu (Gunnar Stålsett) iz Osla, koji su prevalili dug i naporan put da bi večeras bili s nama ovdje.

Zahvaljujem se bivšem i sadašnjem predsjedniku Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hecegovini dr. Jusufu Žigi i Safetu Softiću na lijepim riječima.

Svom komšiji i kolegi nadbiskupu Vinku kardinalu Puljiću zahvaljujem se na prisustvu i dvodecenijskom zajedničkom radu, kojeg je on vrlo dobro sažeo u svom eseju.  

Zahvaljujem se gosp. Jakobu Finciju na govoru i na komšijskoj pomoći i podršci svih ovih godina na promociji tolerancije i suživota u nas i u svijetu!

Hvala akademiku Feridu Muhiću, predsjedniku Bošnjačke akademije nauke i umjetnosti, koji nije žalio vremena i truda da iz Skoplja dođe i da s nama večeras podijeli svoju akademsku mudrost.

Hvala prof. Ugi Vaisavljeviću na večerašnjem govoru i pristanku da bude dio ove jedinstvene manifestacije u povijesti Islamske zajednice.

Zahvaljujem se svim ambasadorima bivšim i sadašnjim nama prijateljskih zemalja sa istoga i sa zapada na prisustvu i na podršci koju su mi pružali svih ovih godina mog obnašanja dužnosti reisu-l-uleme. Susreti sa vama za mene su bili uvijek korisni i poticajni da radim na promociji međuvjerskog dijaloga ovdje i u svijetu. Imam potrebu da kažem da sam u razgovorima sa vama bio otvoren i iskren, ponekad i više nego što se očekuje, ali to je naša sudbina da govorimo ono što nam je na srcu i duši, vjerujući da će naši prijatelji shvatiti da mi ovdje ne znamo drugačije ni misliti ni govoriti ni raditi.  

Duga je lista domaćih i svjetskih imena, mojih prijatelja, od kojih su mnogi ovdje, dok drugi nisu mogli biti s nama, koji zaista zaslužuju da im se zahvalim za doprinos kojim je ova knjiga bila moguća. Cijeneći vaše vrijeme, nije moguće sve ih imenom spomenuti, ali je zato moguće da njihova imena vidite na ovom velikom plakatu, da im se od srca svima zahvalimo i jednim aplauzom u odsutnosti da ih poselamimo i pozdravimo!  

Dakako, ne mogu propustiti da se zahvalim redakciji koju čine Aziz Kadribegović, Ahmet Alibašić i Ekrem Tucaković. Također, svoju zahvalnost upućujem Rijasetu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, koji je stao iza ovoga projekta i podržao ga materijalno i moralno.  

Poštovane kolege,

Cijenjeni prijatelji,    

Kad sam prije dvadeset godina preuzimao ovu časnu dužnost bio sam svjestan težine emaneta, kojeg mi moj narod povjerava. Danas kad se oslobađam te dužnosti želim reći da sam predano radio na organizaciji i vođenju Islamske zajednice, gdje je uz veliki trud bilo moguće da se donese i poneka pogrešna odluka.

Svjestan svojih slabosti i neiskustva u mojim, a možda još više u očima drugih ljudi, dužnost reisu-l-uleme obavljao sam pod jakim osjećajem odgovornosti da ne napravim grešku na račun časti i ugleda moje vjere i mog naroda.

Zbog tog osjećanja odgovornosti, koju sam nosio svih ovih godina, radujem se trenutku u kojem ću taj teret odgovornosti prenijeti na svog nasljednika.

U očekivanju tog trenutka, moji trenutni osjećaji zahtijevaju da se zahvalim Islamskoj zajednici za sve časti i radosti, koje mi je pružila, posebno za povjerenje koje mi je poklonila i svu pomoć koju mi je dala da obnašam dužnost reisu-l-uleme na Allahovo zadovoljstvo, na čast i ugled mog naroda i na mir i suživot mojih komšija i prijatelja u domovini i svijetu. 

Pa ipak, učinak mog rada je manji od moje želje da Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini bude bolje organizirana i uspješnije vođena, ali se zato nadam da će moj nasljednik uzeti ono što se pokazalo dobru u mom radu, da će ispraviti ono što nije bilo dobro, te da će unijeti novu energiju i svježinu u organizaciji i vođenju Islamske zajednice na radost i sreću muslimana i na dobru volju i mir naših komšija od Brisela do Istanbula. 

Ako su, pak, moj rad i djelovanje imali za rezultat napredak, neka se uvijek pamti kao hvala mojim kolegama i suradnicima te kao poučan primjer u našim analima. Svakako, njihova nesebična podrška i pomoć bili su nezamjenljivi dio u mojoj viziji Islamske zajednice, kao i garancija uspjeha u realizaciji mog plana rada i djelovanja u zemlji i svijetu.

Cijenjeni kolege i suradnici,

Dvadeset godina smo zajedno radili na putu časti i dostojanstva naše vjere i našeg naroda. U posljednje vrijeme, kao i ranije, vi ste pokazali visoki stupanj vjernosti načelima naše vjere i morala, kao i visoki stupanj odgovornosti, hrabrosti i lojalnosti našoj Zajednici. Sa ljudima kao što ste vi naše pravo na život, vjeru, slobodu, imetak i čast neće biti izgubljeno. Osobno, sa zadovoljstvom i velikom čašću život svoj posvetio sam našoj zajednici. Ja odlazim sa najodgovornijeg mjesta u Islamskoj zajednici, a vi ostajete i nastavljate služiti potrebama naše Zajednice, čija radost i sreća će mi uvijek biti na umu.

Ako me se i po čemu budete sjećali, volio bih da me se sjećate i pamtite da sve što sam radio, radio sam da Allah bude zadovoljan te da kod našeg naroda probudim ponos i postignem njegovo povjerenje istinskog borca za njihova ljudska prava, njihovu slobodu i čast.           

Možda bih ovdje trebao završiti svoj govor. No, briga za našu sudbini ovdje u Europi, briga koja se ne može završiti sa mojim odlaskom, a i strah od opasnosti za naš opstanak, opasnosti koje još uvijek vise nad našim glavama, obavezuju me da vam kažem, jer prijatelj na rastanku je najbolji savjetnik, da se pouzdate u Boga i u same sebe, da čuvate jedinstvo zajednice, da pomažete jedni drugima u dobru, da imate na umu da položaj ne čini čovjeka ni velikim ni važnim, već da svojim predanim radom i poštenim odnosom prema ljudima čovjek svoj položaj čini velikim i važnim.

Želim da znate da uvijek možete računati na mene i na moju pomoć za dobrobit naše vajere i naše nacije.

Svom nasljedniku učim dovu da mu Allah podari hrabrost da mijenja ono što se mijenjati može, a saburom neka ga Allah osnaži za ono što se mijenjati ne može.

Dragi prijatelji,

Svako od vas pojedinačno na poseban način zaslužuje moju pažnju i zahvalnost, ali dozvolite mi da primijetim prisustvo mog dugogodišnjeg prijatelja i brata Talat Osmana, koji je mahsuz došao iz Čikaga da prisustvuje ovom svečanom završetku mog obnašanja dužnosti reisu-l-uleme kao što je prisustvovao i početku. Thank you brother Talat!

Također, dozvolite mi da se zahvalim mom dragom prijatelju i bratu prof. Mehmedu Ašamiji, članu BANU-a kojem mnogo dugujem za pažnju i pomoć koju mi je pružao u mom obnašanju ove časne dužnosti. Vrhunac njegovog iskrenog odnosa prema Islamskoj zajednici i mom radu je izložba od 53 panoa, koja je, kao što reče akademik Ferid Muhić, "nedvojbeno, likovni prilog koji trajno ostaje u istoriji vizuelne komunikacije, realiziran sredstvima grafike i dizajna"!

Odmah nakon ove manifestacije, vi ste prvi kojima se pruža prilika da vidite to jedinstveno umjetničko djelo prof. Akšamije na donjem spratu te vas, stoga, pozivam da pogledate izložbu uz malu zakusku, koju je pripremio Rijaset Islamske zajednice.

Dakako, ova manifestacija ne bi bila moguća u ovom veleljepnom zdanju Gazi Husrev-begove biblioteke da nije bilo dobrog srca i plemenite ruke NJ.V. Khalife bin Hameda Al Thanija, Emira Qatara. Zato molimo NJ. E. Mubarek Al-Hajrija, ambasadora Qatara da prenese našu zahvalnost Emiru, vladi i narodu Qatara za ovu blagodat koju sad Sarajevo i Bosna i Hercegovina imaju! 

I na kraju, možda najvažnije, dozvolite mi da se zahvalim svojoj Azri, svojim kćerkama, sinu i zetovima, kojima dugujem očinsku ljubav i vrijeme koje sam im uskratio kad im je bilo najpotrebnije. Jer, dok sam ja vodio brigu o Ummetu, moja Azra se brinula o djeci i porodici.

Čini mi se da je Azra bila uspješnija u svom poslu. Zato joj od srca hvala! Hvala i svima vama!

Ali, na kraju krajeva, hvala najviša pripada Uzvišenom Allahu! El-Hamdu Lillah Rabbi-l-alemin! Wes-selamu alaikum!  (kraj)