Da li je moguće dobijanje vakufname za uloženi trud prilikom izgradnje džamije?
Pitanje:
Esselamu alejkum!
Džematlije koje su gradile džamije svojim novčanim sredstvima dobijaju vakufname, a džematlije koje nisu doprinijele novcem, ali sav svoj trud i rad su uložili u iste džamije (što znači da su uvakufili svoj rad) oni nisu dobili ništa. Zašto je to tako?
Odgovor:
Esselamu alejkum!
Svaki napor i trud koji se uloži u dobro djelo, bilo da je riječ o novcu ili dobrovoljnom radu smatra se dobročinstvom za koje će Allah dž. š. višestruko nagraditi. Ničiji trud neće biti uzalud ukoliko ga učini iskreno u ime Allaha. „Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.“ (En-Nahl, 97) I novac i uloženi rad u izgradnju džamije tretira se trajnom sadakom, zato što se ulažu u objekat koji trajno služi vjernicima za obavljanje ibadeta. Rad ima svoju cijenu i vrijednost kao i novac. Zato nema zapreke da se i onima koji su uložili dobrovoljni rad dodijele zahvalnice ili čak vakufname. No, kako predmet uvakufljenja mora biti poznat i određen, to bi građevinski odbor s takvim osobama prethodno trebao ugovoriti cijenu rada, sukladno tržišnoj vrijednosti, pa da potom te osobe uvakufe poznatu cijenu, odnosno vrijednost urađenog posla. Prema praksi dodjele vakufnama očigledno je da je džematu novac prioritetniji od rada. Nadamo se da će i rad dobiti adekvatno priznanje pa i putem odgovarajućih vakufnama, uz uvjet koji smo spomenuli. U svakom slučaju, rad u ime Boga neće propasti čak i ako ga ljudi ne vrednuju na adekvatan način.
