Nemogućnost imanja potomstva u braku

Pitanje:

Esselamu alejkum!

Zanima me šta šerijat kaže o situaciji kada bračni par ne može da ima dijete, a pod uslovom da muž može, a žena ne može da zatrudni i obratno žena može da zatrudni, a muž ne može?

Šta u toj situaciji je dozvoljeno da musliman i muslimanka urade da bi sačuvali svoj brak jer se vole i poštuju?

Odgovor:

Djeca su jedna od blagodati bračnog života koja, kao i druge dunjalučke blagodati, mogu biti, privremeno ili trajno, nekome uskraćena. Uzvišeni Allah u Kur'anu nas podsjeća da On, iz Njemu znanih razloga, određuje ko će imati potomstvo a ko ne. „Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji. On stvara šta hoće! On poklanja žensku djecu kome hoće, a kome hoće - mušku, ili im daje i mušku i žensku, a koga hoće, učini bez poroda; On uistinu, sva zna i sve može. (Eš-Šura, 49-50.)

Ukoliko bračni par nema djece dozvoljeno je da nastoje taj problem riješiti u okviru šerijatskih propisa. Jedan od načina rješavanja tog problema jeste i postupak biomedicinski potpomognute oplodnje. Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je izdala fetvu o ovom medicinskom postupku u kojoj se, između ostalog, kaže:

„Polazeći od načela Šerijata prema kojem je osnivanje porodice i dobivanje potomstva dopušteno jedino u valjanoj bračnoj vezi, kao i općih ciljeva Šerijata koji nalažu zaštitu potomstva (hifzu-n-nesl) i porodičnog porijekla (hifzu-n-neseb), u slučaju postojanja potrebe, dozvoljeno je (halal) bračnom paru radi dobivanja potomstva, podvrgnuti se postupku homologne biomedicinski potpomognute oplodnje koji podrazumijeva korištenje vlastitih spolnih ćelija bračnih drugova, bez obzira da li se radi o unutartjelesnoj ili vantjelesnoj homolognoj oplodnji. Unutartjelesna oplodnja vrši se unošenjem sjemene ćelije muškarca na odgovarajuće mjesto u matericu žene radi oplodnje njene jajne ćelije. Vantjelesna oplodnja vrši se tako što se sjemenom ćelijom muškarca oplođava jajna ćelija žene u epruveti (in vitro) a potom tako oplođena jajna ćelija unosi u matericu žene. Zabranjeno je (haram) primijeniti postupak heterologne biomedicinski potpomognute oplodnje koji podrazumijeva korištenje vlastitih spolnih ćelija jednog bračnog druga i spolne ćelije trećeg lica, darivatelja ili darivateljke, bez obzira da li se radi o unutartjelesnoj ili vantjelesnoj heterolognoj oplodnji. Zabranjeno je (haram) vršiti vantjelesnu oplodnju (in vitro) jajne ćelije supruge sjemenom ćelijom njenog muža, a zatim unijeti oplođenu jajnu ćeliju u matericu žene koja dobrovoljno nosi i rađa dijete ovom bračnom paru (surogat majčinstvo).“

Supružnici kojima je uskraćena mogućnost da imaju svoju biološku djecu mogu se opredijeliti za uzimanje siročeta, napuštenog djeteta, ili djeteta nepoznatog porijekla pod starateljstvo ili u formi hranjeništva. To je preporučljivo i pohvalno, pod uvjetom da se djetetu pruži adekvatan odgoj i obrazovanje.

Napominjemo da dobijanje potomstva nije jedini cilj stupanja u brak. Tu su i drugi ciljevi i svrhe čija realizacija ne ovisi o tome da li supružnici imaju djecu ili ne, kao što su međusobna ljubav, povjerenje, pomaganje, socijalna sigurnost, društvene veze i angažman, zaštita od nemorala i sl. Prema tome, ukoliko supružnici i nakon šerijatski dozvoljenih medicinskih postupaka ne budu mogli dobiti djecu, to ne znači da njihov brak treba biti razvrgnut. Naprotiv, oni i dalje trebaju/mogu živjeti zajedno u međusobnoj ljubavi i samilosti.

Uz sve gore rečeno, treba imati na umu da su djeca i veliko iskušenje i ispit za roditelje, a u konačnici mogu uzrokovati i veliko razočarenje za njih, kao i obratno. U Kur'anu se na više mjesta upozorava na ovu dimenziju roditeljstva: „I neka znate da su bogatstva vaša i djeca vaša samo iskušenje, i da je samo u Allaha nagrada velika.“ (El-Enfal, 28) „Imanja vaša i djeca vaša su samo iskušenje, a u Allaha je nagrada velika.“ (Et-Tegabun, 15)  U svakoj situaciji vjernici se trebaju osloniti na Allaha i od Njega pomoć i uputu za najbolje postupke tražiti.