Gdje je granica dozvoljenog i gdje počinje haram u korištenju državnih?

Pitanje:

Evidentno je u zadnje vrijeme masovno korištenje prava na tuđu njegu i pomoć i primanje novca od države za te svrhe. Evidentno je, također, da ima i korisnika tog prava koji imaju solidne penzije i potomke koji se mogu brinuti o njima. Zanima me, ako zakon dozvoljava korištenje državnih resursa (zajedničkih naših para od poreza, plata itd.) je li to dozvoljeno koristiti? Gdje je granica dozvoljenog i gdje počinje haram, ako ga uopće ima, u korištenju ovih sredstava od strane onih koji ne oskudijevaju, ni materijalno ni porodično, kada je u pitanju briga i njega?

Odgovor:

Briga o starim i iznemoglim osobama je vjerska obaveza. Ona se, prije svega, odnosi na najbliže srodnike, ali nema smetnje da im i drugi pomognu u vršenju te obaveze, pogotovo ako ta briga i njega iziskuju dodatne medicinske i/li finansijske obaveze. Ukoliko najbliži srodnici nisu u stanju da samostalno pruže tu brigu i njegu, onda se ta obaveza proširuje i na dalju rodbinu, komšije i ostale članove društva. Prema tome, nema smetnje, s fikhskog aspekta, da se koristi zakonsko pravo na tuđu njegu i pomoć. Korištenje takve pomoći je dozvoljeno sve dok se ispunjavaju uvjeti koje je za njeno korištenje propisao organ koji tu pomoć pruža. Korištenje takve pomoći bi bilo zabranjeno (haram), ako bi se ona ostvari(va)la na nelegalan način, prevarom ili kršenjem zakonskih propisa koji reguliraju odnosnu oblast.