Uzimanje naknade za obavljeni posao od osobe koja novac nije stekla na halal način

Pitanje:

Da li je dozvoljeno da uzmemo novac za obavljeni posao (davanje instrukcija) od osobe za koju znamo da radi u kladionici i da taj novac nije stekla na šerijatski dozvoljen način?

Odgovor:

Prije odgovora na konkretno pitanje smatramo korisnim ukazati na dva opća propisa koja treba uzeti u obzir kada se razmatra problematika kupoprodaje i razmjene dobara sa stanovišta islamske poslovne etike. Prvo, musliman je dužan da vodi računa o načinu stjecanja i trošenja svoje imovine, tj., da je stječe na dozvoljen način i da je troši u dozvoljene svrhe. Svevišnji u Kur'anu kaže: „Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepošten način i ne parničite se zbog nje pred sudijama da biste na grješan način i svjesno dio tuđe imovine pojeli!“ (El-Bekare, 188) „O vjernici, jedni drugima na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte – ali, dozvoljeno vam je trgovanje uz obostrani pristanak...“ (En-Nisa', 29) Drugo, nema obaveze da se prilikom svake poslovne transakcije i razmjene dobara provjerava na koji način je druga strana stekla svoju imovinu, jer bi to predstavljalo znatnu teškoću i nelagodu; otklanjanje teškoće jeste jedno od načela poslovanja u islama.

Kad je posrijedi konkretno pitanje, dozvoljeno je naplatiti legalne poslove/usluge, poput držanja instruktivnih časova, od lica koje stječe imovinu obavljajući poslove koji se u islamu karakteriziraju zabranjenim, kao što je rad u kladionici. Za haram poslove odgovara počinilac i taj se grijeh ne prenosi transferom novca na izvršioca dozvoljenog posla kod tog lica. Izuzetak je samo ako izvršilac dozvoljenog posla zna da je upravo imovina kojom naplaćuje svoju uslugu ukradena, uzurpirana, oteta i sl. Tada nije dopušteno primiti ili koristiti tu imovinu, jer se radi o tuđoj imovini. Krađa ili uzurpacija nije legitiman način stjecanja ili prestanka vlasništva nad nekom imovinom. Ukoliko se ne radi o takvoj imovini, dozvoljeno je primiti je i koristiti u dozvoljene svrhe. Nije isključeno da radnik u kladionici ili nekoj drugoj firmi koja se bavi, sa stanovišta islama, zabranjenim poslovima, posjeduje imovinu i iz nekih drugih, dozvoljenih izvora. Za eventualne nedostatke i propuste vezane za način stjecanja neke imovine odgovara njezin vlasnik i posjednik.