Tumačenje hadisa o činjenju grijeha tokom posta

Pitanje:

Esselamu alejkum!

Moje pitanje se odnosi na hadis koji glasi: „Koliko je onih koji poste, a nemaju ništa od tog posta, osim godi i žeđi; i koliko je onih koji noću ustanu i klanjaju( nafilu), a nemaju ništa od toga , osim nespavanja.“

Naime prvi dio hadisa se odnosi na one koji ne čuvaju svoj post čineći grijehe poput ogovaranja itd., međutim drugi dio hadisa ne razumijem, jer ipak kada neko ustane noću kada svi spavaju i klanja noćni namaz tada se isključuje mogućnost da namaz nije obavljen u ime Allaha, dž.š., jer ga tada niko ne vidi. Zašto u ovakvom slučaju namaz može da ne bude primljen?

Odgovor:

Esselamu alejkum!

Postoje dva tumačenja značenja drugog dijela spomenutog hadisa. Prema jednom tumačenju u hadisu se negira potpunost ibadeta i potpunost nagrade za njega (nefjul-kemal), a ne temeljna valjanost ibadeta općenito, u slučaju da činjenje spomenutih ibadeta bude narušeno mislima, osjećanjima, ili postupcima koji nisu primjereni stepenu potpune predanosti i skrušenosti u ibadetu. Prema drugom tumačenju, koje preferiramo, hadis se odnosi na one koji ibadet čine neiskreno, radi pokazivanja pred drugima, ili kasnijeg samohvaljenja i samoisticanja osobne pobožnosti pričom o noćnom ibadetu dovedeći time u pitanje iskrenost nijeta. I noćni namaz, kao i drugi namazi, može se činiti s različitim nijetom: iskreno radi Allaha, a može i radi pokazivanja pred drugima (ukućanima, komšijama - paljenjem svjetla tokom noći) ili radi kasnijeg hvaljenja pred drugima. Prema tome, i u noćnom namazu mora se voditi računa o nijetu i njegovoj iskrenosti koja može biti dovedena u pitanje na neki od navedenih načina.