Ispravna vaktija i početak posta

Pitanje:

Esselamu alejkum!

Imam dva pitanja za vas. Prvo se odnosi na vaktiju, tj. vremenske razlike u klanjanju jacije i sabah namaza. Na internetu su se pojavile vaktije na kojima su odstupanja sabah namaza i više od pola sata. Slušala sam predavanje u kojim je jedina ispravna vaktija vaktija Sjeverne Amerike. Kakav je stav Islamske zajednice po pitanju te vaktije?

Ako Islamska zajednica smatra ispravnom vaktiju koju možemo naći na njihovoj stranici, zašto onda ne možemo sabah namaz klanjati odmah po nastupanju zore, već čekamo 20 minuta? Sjećam se i ramazana kada se teravih namaz klanjao dva sata nakon akšam namaza iako se to nije podudaralo s vaktijom? U kojim slučajevima jaciju namaz možemo klanjati 2 sata nakon akšama?

Drugo pitanje se odnosi na početak posta, tj mjesec ramazan. Pravo je zbunjujuća činjenica da neki muslimani u BiH danas poste a neki ne. U čemu je zapravo problem? Na koji način muslimani u BiH određuju početak posta (na osnovu mlađaka ili mjeritelja vremena)? Logično mi je da kod nas i u Mekki ne mora ramazan početi istog dana , tj. da postoji razlika u viđenju mladjaka. Ali zašto postoje razlike između nas po tom pitanju?

Odgovor:

Esselamu alejkum!

1. Islamska zajednica ima svoju službenu vaktiju za čiju izradu je zadužen muvekit (prof. Mustafa Sušić). Ova vaktija se priprema više od pola stoljeća i po toj vaktiji postupaju svi imami i sve službe u Islamskoj zajednici. Druge vaktije Islamska zajednica nije verificirala niti se po njima postupa u IZ. To su privatne vaktije za koje IZ ne odgovara. Što se tiče vaktije u Sjev. Americi, nije nam poznato o čemu je riječ, odnosno u čemu je problem, pa se o tome ne možemo ni izjasniti. Trebate kontaktirati odgovorne u našoj IZ u Sjev. Americi.

2. Po našoj službenoj vaktiji danas (utorak) je prvi dan posta i svi muslimani koji pripadaju IZ to poštuju i po tome postupaju. Pojedinci koji se ne smatraju dijelom IZ u BiH možebit da slijede druge zemlje u vezi početka i kraja posta, što je pogrješno i unosi zabunu i smutnju, a to je zabranjeno u islamu.