Humor u islamu

Pitanje:

Esselamu alejkum!

Već duži period me opterećuje pitanje stava islama prema tome koju vrstu humora naša vjera odobrava. Konkretno, osoba sam koja se voli smijati, no problem u tome je što duži period svog života isto izbjegavam, a osjećam kao da mi „nešto fali" iz straha od grijeha, jer se najčešće volim smijati tako što bi na teatralan način opisala neku situaciju iz života (pritom se dešava da spominjem određene ljude kao aktere te situacije da bi isto nekom prenijela) ili općenito volim imitirati ljude.

Isto, a Allah najbolje zna, ne bi radila sa ciljem bilo kakve vrste ismijavanja te ličnosti ili sa ciljem gibeta, već čisto kao način zabave ali se ipak  bojim da ovo spada u neku vrstu ruganja ili trača.
Također me zanima da li je ispravnije osjećati se malo potišteno radi suzbijanja svog nefsa (stalnim izbjegavnjem upravo ovih i sl. situacija) i žrvtvovanja radi Allaha i ahireta ili ne treba biti tako strog prema sebi, kako neki smatraju?

Odgovor:

Esselamu alejkum!

Humor nije zabranjen niti pokuđen u islamu, ako ne sadrži u sebi neke pokuđene i zabranjene postupke, bili oni verbalne ili praktične prirode. Pokuđeno ili zabranjeno bi bilo koristiti se lažima, ogovarati, vrijeđati druge, ismijavati ih, imitirati ih na za njih uvredljiv način, ponižavati ih itd. Mjera je stav i osjećanje ljudi koji su predmet humora i šala, a ne Vaš subjektivni stav, osjećanje i eventualna dobra namjera. Bolje je osjećati i određenu frustraciju nego liječiti vlastiti psihički pritisak ismijavanjem i izigravanjem drugih osoba. U tradiciji se navodi da ne treba činiti drugom ono što ne želiš da drugi čini tebi. Ovo su neke opće smjernice i granice u okviru kojih bi se trebao kretati odnos prema drugima pa i kroz formu humora i šale. A Allah najbolje zna.