Psovanje Božijih blagodati

Pitanje

Cijenjeni Šejhu, zanima me da li se psovkom hljeba, kukuruza, i drugih žitarica i njenih proizvoda (kifla, krofna i sl.) izlazi iz vjere ili ipak ne. Da li je u pitanju manji prijestup, ili je veliki grijeh u pitanju ali koji ne izvodi iz dini-islama. Imam nekoliko prijatelja koji, hvala Allahu, obavljaju redovno namaz ali pod srdžbom ponekad opsuju dotične stvari, jer kako kažu "ne mogu se kontrolisati" te da psuju kada su "van sebe". Pokušavam im ukazati na grijeh ali bez uspjeha nažalost. Iz tog razloga ja bih Vas zamolio da mi predočite propis po ovom pitanju iz Kur'ana i sunneta Poslanika a.s., tj. koliki je grijeh kada je riječ o psovkama pomenutih stvari, te da mi savjetujete na koji način da ja njima ukažem na psovku, jer je ova stvar sveprisutna u našem društvu, nažalost i među vjernicima.

Odgovor

Esselamu alejkum!
Oduvijek je naš narod doživljavao psovanje hrane, kao velikog Allahovog nimeta od kojeg zavisi život svih živih bića, kao neku vrstu bogohuljenja i gotovo poput psovke same vjere. U Kur'anu i sunnetu se ne tretira izravno to pitanje, budući da se takvo što nije dešavalo u ono vrijeme, a i u kasnijem vremenu je gotovo nezamislivo. To mogu činiti samo veliki nezahvalnici i veliki griješnici. Zato se posebno čudimo Vašoj tvrdnji da to rade osobe koje navodno redovno klanjaju namaz. Kakvo je to klanjanje ako ih namaz ne sprječava da čine tako gnusan grijeh kakav je psovanje hrane. Zar se ne boje Boga da im uskrati taj svoj nimet i da ih učini mahrumima. Takvima treba na lijep način sugerirati da preispitaju svoj iman i da se pokaju zbog takvih psovki uz čvrstu odluku da to više neće činiti. Nije slučajno da je Poslanik a.s. savjetovao jednom ashabu riječima: "Ne srdi se!" Jer, srdžba je izvor mnogih zala i belaja. Vjernici i namaščije ne mogu činiti takve psovke, pa ni u srdžbi. To dvoje je nespojivo. Naravno, u savjetovanju treba biti mudar i odmjeren, kako ono ne bi uzrokovalo još veći grijeh i nevolju.