Kultivisanjem zemljišta osnažuje se prirodna narav čovjeka i halal opskrba

Hvala Allahu Gospodaru svjetova i svemira prostranog. Njemu se utječemo, od Njega pomoć tražimo i na Njega se oslanjamo.

Neka je salavat, selam i mir na najodabranijeg čovjeka koji je zemljom hodio, Božijeg miljenika i našega poslanika Muhameda, a.s.,

Poštovana braćo i sestre,

Čovjek je od Allaha učinjen namjesnikom na Zemlji. Tim činom u amanet mu je dato da vodi brigu o ljudskim tokovima koji se na toj zemlji dešavaju. Zato čovjek treba prvenstveno da svoj život i ponašanje uskladi sa zakonima koje mu je Bog propisao, odredio i objavio. To je ono što treba da mu bude konstanta njegovog života na zemlji. I pored činjenice da je svaki čovjek biće dvije komponente duhovne i materijalne, on se ipak razlikuje po svojim afinitetima, preokupacijama, usmjerenjima i karakterima. Svaka jedinka kao individua ima svoju svrhu i zadaću na ovom dunjaluku i svaki čovjek u sebi nosi alamete Božije moći i mudrosti stvaranja. Uzvišeni veli:

الَّذِي خَلَقَ سَبْعَ سَمَوَاتٍ طِبَاقًا مَا تَرَى فِي خَلْقِ الرَّحْمَنِ مِنْ تَفَاوُتٍ فَارْجِعِ الْبَصَرَ هَلْ تَرَى مِنْ فُطُورٍ ʘ ثُمَّ ارْجِعِ الْبَصَرَ كَرَّتَيْنِ يَنْقَلِبْ إِلَيْكَ الْبَصَرُ خَاسِئًا وَهُوَ حَسِيرٌ ʘ

„Ti u onome što Milostivi stvara nećeš vidjeti nikakva nesklada. Pa ponovo pogledaj hoćeš li vidjeti ikakav nesklad, zatim ponovo više puta pogledaj, pogled će ti se vratiti zapanjen i klonuo“. (El-Mulk, 3-4)

Da bi čovjek bio dostojan emaneta kojeg je preuzeo, on treba da uskladi svoje postupke i angažuje se na polju ličnog uzdizanja i unapređenja života koristeći na taj način kako sebi, svojoj porodici, džematu, tako zajednici i ljudskom rodu u cjelini.

Draga braćo,

Kao muslimani mi smo svjesni da je Allah naš Tvorac, naš Opskrbitelj i naš Upravitelj. On je sve s mudrošću stvorio, i kazao nam:

ʘسَنُرِيهِمْ آيَاتِنَا فِي الْآفَاقِ وَفِي أَنفُسِهِمْ حَتَّى يَتَبَيَّنَ لَهُمْ أَنَّهُ الْحَقُّʘ

Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina. (Al-Fussilat, ajet 53)

Dakle, Božiji dokazi mogu se posmatrati dvojako: oni koji se otkrivaju ulaganjem truda, znanaja i napora, te oni koji su vidljivi i dostupni svakom razumom obdarenom biću. Smjena dana i noći, kao i smjena godišnjih doba na Zemlji, jedan je od najočitiji dokaza Božije moći i milosti prema njegovim stvorenjima. I kao što čovjek ima svoja godišnja doba; djetinjstvo, mladost, zrelost i starost, identične promjene se dešavaju i u samoj prirodi.

Proljeće je godišnje doba kada Allah čini da zemlja nakon njezinog mrtvila oživi i da iz nje izbuja različito bilje. Čovjeku je, kao Božijem namjesniku na zemlji, data prilika da u tom periodu aktivno svjedoči bujanju tog života. U isto vrijeme od njega se očekuje da uloži trud, napor i pokaže svoje zalaganje.

„Reci: Radite, a vaš trud će vidjeti Allah i Njegov poslanik i vjernici!“ (Et-Tevba; 105)

Allah je čovjeku zemlju učinio staništem i mjestom njegove egzistencije, te mjestom ubiranja plodova kao rezultata njegovog truda i rada.

Radeći, obrađujući i kultivišući zemlju, čovjek ostvaruje i čini svrsishodnim savez koji je uspostavljen između čovjeka i zemlje. O tom savezu se govori u riječima Uzvišenog:

ʘ مِنْهَا خَلَقْنَاكُمْ وَفِيهَا نُعِيدُكُمْ وَمِنْهَا نُخْرِجُكُمْ تَارَةً أُخْرَىٰ ʘ

„Od nje vas stvaramo, u nju ćete se vratiti i iz nje ponovno proživljeni biti.“ (Taha; 55)

Onako kako vodi brigu o čovjeku, njegovom duhovnom i fizičkom stanju, isto tako islam usmjerava čovjeka na rad i trud, obradu zemlje i kultivisanje zemljišta, obećavajući mu dunjalučke plodove i ahiretsku nagradu.

Te nagrade se ogledaju u vidu vrednovanja njegovog rada kao ibadeta-Bogu ugodnog djela, te prilici za ugodniji i sretniji život kroz zdravu ishranu, halal opskrbu i neovisnost o drugima.

Posmatrajući iz današnje perspektive, od samog početka, islam je vezao rad i ibadet u istoj kategoriji, upućujući ljude da čovjek nakon namaza treba da nastavi tražiti Allahove blagodati razasute po zemlji i da na tim blagodatima zahvaljuje.

ʘفَإِذَا قُضِيَتِ الصَّلَاةُ فَانتَشِرُوا فِي الْأَرْضِ وَابْتَغُوا مِن فَضْلِ اللَّهِ وَاذْكُرُوا اللَّهَ كَثِيرًا لَّعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ ʘ

„A kada se namaz završi vi se po zemlji raziđite i Allahove blagodati tražite.“ (El-Džumua; 9-11)

Iz ugla vjerničkog posmatranja stvari, na ovom dunjaluku, možemo kazati da je nafaka predodređena stvar svakom živom biću pa tako i čovjeku. Međutim, ono što kao vjernici trebamo imati na umu jeste bereket u toj nafaki čije se uvećanje ili smanjenje vezuje za čovjekov trud, vjeru i tevekul.

Poštovani džemate,

U prirodi, proljeću prethode džemreta koja nam najavljuju i ukazuju na pospremanje, zraka, zemlje i vode. To su elementi važni za sjeme koje čovjek spusti u zemlju, da bi na kraju procesa iznikao plod. Plod je rezultat Božije milosti, znak čovjekovog truda i napora, te njegovog tevekula. Proljetna sjetva i kultivisanje zemljišta ima za cilj probuditi u čovjeku njegovo traganje i vezivanje za Gospodara, Onoga Koji upravlja prirodnim zakonitostima.

Tragajući za univerzalnim preporukama naše vjere, a vodeći računa da čovjek svoju porodicu hrani halalom, naši prethodnici su posebno isticali vrijednost kultivisanja i obrade zemljišta, jer zemlja u svojoj fazi klijanja, zrenja i ubiranja potvrđuje odgovornost na emanet i savez sa čovjekom. Ta relacija opravdava smisao njegove egzistencije.

U vremenu kada se pohlepa za brzom zaradom i profitom naglašava po svaku cijenu, čini se da su ljudi zaboravili smisao Božijeg stvaranja, i činjnicu da čovjek na Zemlji ne može biti gladan ako se na njoj pravedno odnosi.

Draga braćo,

Jedan od znakova naše slabosti i neorganiziranosti je pustoš na našim darovanim poljoprivrednim dobrima i nebriga za obrađivanje istih, a taj znak naše slabosti se vidi i na napuštanju i iseljavanju omladine, da tumarajući po tuđini ubire nafaku i unapređuje druga mjesta izvan prostora svoga zavičaja i domovine.

Zemlju zaslužuju da naslijede samo oni koji se prema njoj odnose na brižan i odgovoran način i koji teže da na toj zemlji svoj život usklade sa Allahovim univerzalnim porukama.

Zato je na putu rada, truda, obrađivanja i kultivisanja zemlje, neophodno tragati i za bereketom, jer bereket je neodvojivi dio vjernikovog traganja za nafakom. Bez njega rezultati rada i truda nemaju puninu niti svoju istinsku svrhu i vrijednost. Zbog slobode, neovisnosti, halal zarade i bereketa čovjek treba da obrađuje i kultiviše zemlju, te da na toj zemlji čini sedždu. U tom smislu neka nam je na umu i hadis Božijeg miljenika u kojem se navodi: „Svakom muslimanu koji zasadi voćku, za sve što se sa njenog drveta pojede računat će se sadaka: i ono što se sa nje ukrade je sadaka, i ono što divljač pojede je sadaka, i ono što ptica pojede je sadaka....“ (Muslim)

Allaha Svemogućeg molimo da nas uputi i učvrsti na pravom putu,

Molimo Ga da nam usadi ljubav prema našoj veri, domovini i radu,

I da nam učini našu opskrbu halal i berićetnom.

Amin!!!

Bahrudin-ef. Čolo

Uprava za vjerske poslove