Organiziranje Mevluda i tevhida
- Published in
- Kategorija: Novotarije
- Štampa , E-mail
Pitanje:
Selam!
Zamolio bih vas da mi date ispravan i pošten odgovor u vezi pravljenja mevluda u našim džamijama, zatim sedmina i četresnica koje su prisutne među našim muslimanima, jer živim u inostranstvu gdje pored našeg bosanskog džemata postoje i drugi džemati kod kojih se ne nalaze ove stvari, tako da me zanima da li pomenute stvari imaju uporište u našoj vjeri ili su one nekad kasnije uvedene i te su tako postale dio tradicije, a koje vjera nije propisala.
Odgovor:
Esselamu alejkum!
Poštovani gospodine,
Ukoliko Vam je poznat "ispravan" i "pošten" odgovor, kako tražite u svom pitanju, onda nema potrebe da postavljate pitanje. Ono je suvišno. U suprotnom, Vaša formulacija u prvoj rečenici je uvrjedljiva, jer podrazumijeva da inače dajemo "neispravne" i "nepoštene odgovore", pa eto Vi naglašavate da želite ispravan i pošten odgovor. Takvu formulaciju pitanja smatramo, najblaže rečeno, neprimjerenom. O spomenutim pojavama, koje su u nekim elementima dio naše bošnjačke islamske tradicije, već smo govorili u ovoj rubrici, kroz odgovore na neka pitanja, pa ih možete potražiti pod odgovarajućim naslovima. Spomenuti običaji su se inkorporirali u našu islamsku praksu i tolerisani su od naše ranije i kasnije uleme, budući da u njima nisu vidjeli negativne, već uglavnom pozitivne sadržaje i utjecaje. Općepoznato je da navedeni običaji i praksa nisu spomenuti u Kur'anu i Sunnetu ni u pozitivnom ni u negativnom smislu, tj. niti su naređeni, niti zabranjeni u ovim osnovnim izvorima. Zato i jesu predmet sporenja i različitog tumačenja. Neki ih zabranjuju kao novotarije općenito, a drugi dozvoljavaju kao korisnu praksu, sa stanovišta okupljanja ljudi, zajedničkog ibadeta, zikra, dova, učenja Kur'ana, namaza u džematu i sl. Ono što je zabrinjavajuće i za žaljenje jeste činjenica da su spomenuti običaji kod mnogih naših muslimana postali neka vrsta zamjene za propisane ibadete, poput namaza, posta i ostalih farzova tako da tim običajima posvećuju veću pažnju nego dnevnim vaktovima, što je potpuno pogrešno. Takvu anomaliju u razumijevanju i praksi treba postepeno ispravljati i dovesti u sklad sa ciljevima šerijata. U svakom slučaju, smatramo da spomenuto nije pitanje od prioritetne važnosti niti zavrjeđuje da mu se pridaje prevelika pažnja. Kada je, pak, riječ o samom mevludu, njegovo obilježavanje je sastavni dio kalendara Islamske zajednice u BiH, te o tome ne odlučuje džemat niti džematski imam, pa nema svrhe da o njemu raspravljate s džematskim imamom. On samo sprovodi ustaljenu praksu IZ BiH.