Neki članovi moje familije kažu da je neispravno klanjati sunete ikindije i jacije?

Pitanje:

Neki članovi moje familije kažu da je neispravno klanjati sunete ikindije i jacije. Tvrde da ikindija ima samo farz, a jacija farz i dva rekata suneta poslije farza. Da li je to tačno?

Odgovor:

Prema propisima hanefijskog mezheba, suneti koji se klanjaju uz farze dnevnih namaza dijele se na dvije vrste. Prvu vrstu čine suneti koje je Allahov Poslanik, a.s., redovno klanjao, a rijetko izostavljao i oni se nazivaju pritvrđeni (sunneti mu'ekkede). Njihovo vršenje se traži strožijom formom naredbe u odnosu na ostale nafile. Njihov status je veoma blizu vadžibu, što se ogleda u činjenici da onaj ko ih ostavlja čini grešku i propust, ukoliko je ustrajan u tome i bez opravdanog razloga.

Drugi vrstu čine suneti koje je Allahov Poslanik, a.s., klanjao, ali ih je često i izostavljao, i oni se nazivaju nepritvrđeni (sunneti gajru mu'ekkede). Mogu se izostaviti s razlogom, a ponekad i bez opravdanog razloga. Ko ih bude klanjao imat će nagradu, a ko ih izostavi nije griješan. U ovu vrstu suneta spadaju suneti prije ikindijskog i jacijskog farza, pa se zato ne može reći da je pogrešno klanjati ih.

Praksa klanjanja ikindijskog suneta se temelji na riječima Allahova Poslanika, a.s.: Allah se smilovao osobi koja prije ikindije (ikindijskog farza) klanja četiri (rekata suneta) (Et-Tirmizi, 427 i Ebu Davud, 1271).

Za sunet prije jacijskog farza ne postoji hadis koji eksplicitno ukazuje na broj njegovih rekata. Njegovo obavljanje argumentira se općenitošću hadisa koji podstiču na obavljanje nafila u tom vremenu. Takav je hadis od Abdullah ibn Mugaffela, r.a., koji prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Između svakog ezana i ikameta je namaz. Allahov Poslanik, a.s., kazao je to tri puta, a onda je dodao: Za onoga ko ga hoće klanjati (El-Buhari, 627).

Prema tome, klanjanje nafile (suneta) u tom vremenu je utemeljeno, broj rekata nije fiksiran, pa nema smetnje da se klanjaju četiri rekata prije jacijskog farza. (Vidi: I. El-Halebi, Multeka el-ebhur, str. 112-113. i A. Tuhmaz, Hanefijski fikh, 1/367-372.)