Činjenje sedžde mimo namaza

Pitanje:

Da li je dozvoljeno činiti sedždu mimo namaza i da li je dozvoljeno učiti dove (npr. za zdravlje svog djeteta) na toj sedždi?

Odgovor:

Osim sedžde koja se čini u namazu i koja je sastavni dio rekjata, postoje još tri vrste sedždi. To su:

• sehvi-sedžda, koja se čini kada se nenamjerno (iz zaborava) izostavi namaski vadžib ili se zakasni s njegovim obavljanjem;
• sedždei-tilavet koja se čini kada se prouči kur'anski ajet u kojem se spominje riječ sedžda i
• sedžda zahvalnosti (sedždetuš-šukr), koju je lijepo učiniti kada se osobi desi nešto što je obraduje.

Sehvi-sedžda se uvijek čini samo u namazu. Sedždei-tilavet se čini u namazu ili mimo njega, zavisno od toga kada se ajet prouči. Sedžda zahvalnosti se čini uvijek mimo namaza. Osim ove četiri, ne postoje druge sedžde.

Kada je riječ o učenju dove, u hadisima se navode neka mjesta, vremena i stanja u kojima se dove primaju, kao što su: posljednja trećina noći, noć Kadr, jedan određeni period tokom petka, na Arefatu, na Muzdelifi, dok pada kiša, između ezana i ikameta, na sedždi, nakon abdesta, nakon pet dnevnih namaza, tokom putovanja, u stanju bolesti, dova osobe kojoj je učinjena nepravda, dova pravednog vladara, dova postača i sl.

Važno je znati da se primanje dove ne vezuje primarno za mjesto i vrijeme njenog učenja. Njeno primanje kod Uzvišenog ovisi, prije svega, o stanju osobe koja je čini, o njenim djelima, i njenoj bliskosti ili udaljenosti od Allaha.

Navedena vremena, mjesta i stanja su okolnosti u kojima čovjek obično bude koncentriran na dovu, pribranih je misli, daleko od grijeha i zaokupljenosti dunjalukom, te kada postiže veću iskrenost i predanost Uzvišenom Allahu. Ti faktori utječu da dova bude primljena, a ne posebnost vremena ili mjesta u kojem se osoba nalazi.

Prema tome, pored učenja dove u odabranim vremenima i mjestima, potrebno je voditi računa i o sljedećem:

1. Pokazivanju pokornosti Allahu i priznavanju vlastite nemoći;
2. Da hrana koja se konzumira bude halal: Sa'd ibn Ebbi Vekkas tražio je od Poslanika, a.s., da zamoli Allaha da ga učini od onih kojima se dova prima, pa mu je Poslanik, a.s., odgovorio: O Sa'de, neka tvoja hrana koju jedeš bude halal, bit ćeš od onih čija se dova prima.
3. Činjenje dobrih djela, a sustezanje od harama: Enes ibn Malik, r.a., rekao je: Dovu podižu dobra djela.
4. Uvjerenost tokom učenja i nakon završetka učenja dove da će ona biti primljena: Allahov Poslanik, a.s., rekao je: Molite Allaha sa čvrstim ubjeđenjem da će vam dovu uslišati. Znajte da Allah ne prima dovu nemarna srca (Et-Tirmizi).
5. Ne požurivati s ostvarenjem onoga za što se dova uči, jer to znači odustajanje od nje: Allahov Poslanik, a.s., rekao je: Dove će vam se primati sve dok ne budete požurivali i govorili: "Molio sam Gospodara, pa mi dovu nije primio" (Muttefekun alejh).
6. Razumijevanje da se dova prima na jedan od tri načina: Allahov Poslanik, a.s., rekao je: Koji god musliman uči dovu koja ne sadrži grijeh ili kidanje rodbinskih veza, Allah će mu dati jednu od tri blagodati: ubrzat će mu ostvarenje (na dunjaluku) onoga što je tražio u svojim dovama; dat će mu nagradu za to na budućem svijetu; ili će od njega otkloniti neko zlo. Ashabi rekoše: U tom slučaju mnogo ćemo učiti dove. Poslanik je odgovorio: Allah će dati još i više (Ahmed).