Učenje zajedniče dove nakon namaza na bosanskom jeziku

Pitanje:

Moje pitanje se vezuje za to da li je dozvoljeno imamu da nakon namaza, kojeg je predvodio, te nakon zajedničkog zikra, dovu prouči na bosanskom jeziku? Te da je prouči poluglasno, s jednostavnim ciljem, ne bi li džematlije čule i razumjele ono što zajednički tražimo od Allaha.

Naravno, uzimajući u obzir da će se dova izgovarati nakon zahvale Allahu i selama na Njegovog Poslanika a.s.

Odgovor:

Što se tiče namaza, sunnetom je određeno šta se uči u svakom dijelu namaza i toga se treba držati, bez inoviranja u samom namazu. Nema zapreke da se poslije namaza ili nekim drugim povodom dova uči na bosanskom jeziku kako bi vjernici razumjeli njen sadržaj. Prema fikhskim propisima hanefijskog mezheba osnova kod učenja dove je da se ona izgovara tiho, u sebi, jer Uzvišeni je rekao: „Dozivajte svoga Gospodara skrušeno i u sebi!“ (El-Aʻraf, 55). (El-Merginani,  El-Hidaje, 1/50) Zbog ovih razloga naši imami uglavnom dove uče u sebi i na arapskom jeziku. Ako  bi dovu učili polu/glasno i na bosanskom jeziku, to ne bi umanjilo njenu vrijednost. Džematlije, pristajanjem da u namazu klanjaju za imamom, iskazuju mu puno povjerenje u ono što uči u samom namazu pa i u dovama.