Izostavljenje sure u namazu

    Esselamu alejkum!

    Jednom mi se desilo, uvaženi profesore, da kod klanjanja džumanskog ahiriz-zuhra i sunetul-vakta na rekatima učim samo Fatihu ali ne i sure.To sam učinio da bih stigao na zikr i dovu, jer džematlije te namaze (ponekad uopće sunnete) klanjaju jako brzo pa ne želim da odskačem od džemata u tom pogledu.

    Drugi razlog za to je što sam pročitao da je u drugim mezhebima učenje sure sunnet, a ne vadžib kao kod hanefija pa mi se javila misao, iako sigurno netačna, da ostale džematlije koriste tu "olakšicu".

    Moja pitanja glase: da li sam dobro postupio u gornjem slučaju? Da li možemo koristiti to da na rekatim bilo farz-namaza bilo sunnet-namaza učimo samo Fatihu, a ne i sure? Dosad sam se pridržavao hanefijskog pogleda u tome, međutim da li će namaz (fard, sunnet, vitr) biti pokvaren ako ponekad izostavim, bilo namjerno ili slučajno sure?

    ODGOVOR:

    Prema odabranom hanefijskom mišljenju učenje sure ili jednog dužeg, odnosno tri kraća ajeta iz Kur'ana, je vadžib. Ukoliko se izostavi namjerno počinjen je mekruh tahrimen i vadžib je taj namaz ponovit. Budući da naši muslimani primjenjuju hanefijski mezheb, pretpostavljam da oni uče sure na mjestu gdje je to predviđeno, ali to rade ubrazano, pa Vam se čini da ne uče sure na tim rekjatima.

    Ne preporučujem Vam miješanje mezheba, jer pretpostavljam da Vam ta razilaženja nisu poznata kao ni argumenti za pojedina mišljenja, te biste bili samo mukallidi nekog drugog mezheba. Ako se slučajno izostavi vadžib, popravlja se činjenjem sehvi sedžde. Namjerno, bezrazložno izostavljanje učenja sure poslije Fatihe, na predviđenom mjestu, predstavlja grijeh i povlači za sobom obavezu obnavljanja namaza.

    Neki fakihi misle da namaz neće biti pokvaren i pored činjenja ovog grijeha, te da ga nije neophodno obnoviti. Sigurnije je držati se prvog mišljenja.