Krivične sankcije

Pitanje

Esselamu alejkum!
Čitajući razna pitanja koja su vam bila postavljena, pročitao sam i ono o izlasku iz islama. Pročitao sam i vaš odgovor, i potpuno se slažem da je to pitanje danas, kad se ne primjenjuje islamsko pravo, zaista bezpredmetno, no to je jedno od onih pitanja, koja su nam kostantno postavljena od strane mnogobrojnih ljudi za nas muslimane koji živimo na
Zapadu i koji hoće da razumiju bolje našu vjeru. U želji da im što bolje odgovorim, tražio sam preko interneta (nažalost, ograničen sam samo na to) šta je zaista Poslanik savs odredio po tom pitanju, i naišao sam na dva različita odgovora. Shvatam da mi ne možete dati jedan jasan i kategoričan odgovor po tom pitanju, jer je preveliko pitanje, no je li ja
postajem kafir, da li ja sam izlazim iz islama, kao što su mi neki muslimani
navodno rekli, ako sam mišljenja da ubistvo nije pravna kazna ako neko
izlađe iz islama, bez toga da nakon izlaska iz islama bude sklon nasilju prema muslimanima (jer sam vidio da ima dokaza iz Kur'ana i hadisa za taj odgovor) i islamu
i da, ako ja budem upitan u vezi toga, mogu reci da nisu svi muslimani saglasni po tom pitanju, a da pritome ja ne izađem iz islama.
Nermin!

Odgovor

Pitanje krivičnih sankcija i njihove (ne)primjene u domenu je krivičnog zakonodavstva i pravosuđa pojedinih država. Prema tome, to nije nešto o čemu odlučuju pojedinci. No, budući da šerijatski propisi imaju i svoju doktrinarno-etičku dimenziju, u smislu vjerovanja u njih i njihove moralne opravdanosti i primjene na personalnoj razini, takav je slučaj i sa tzv. djelom vjeroodstupništva. Pitanje je sporno među savremenim islamskim učenjacima. Kur'an o zemaljskoj kazni za ovo djelo ne govori ništa. U nekim hadisima se to spominje, ali se oni reinterpretiraju u smislu njihovog usklađivanja s temeljnim principom islama prema kojemu nema prisile u vjeri. Prema tome, nećete izaći iz vjere ako kažete da nisu svi muslimani saglasni u vezi kazne za vjeroodstupništvo. To je naprosto istina, i zbog toga se ne izlazi iz vjere. Savjetujemo muslimanima, posebno onim koji žive na na Zapadu, da ne upadaju u zamke koje im postavljaju pojedini "dušebrižnici" i lovci na grješke, s bilo koje strane oni dolazili, da se ne upuštaju bez velike potrebe u rasprave o tim osjetljivim pitanjima za koje nisu dovoljno teorijski i naučno pripremljeni i da se drže sigurnih principa: da svako može odabrati vjeru koju želi i da za svoj izbor odgovara Bogu, da svaka zemlja ima svoje krivično zakonodavstvo koje primjenjuje na svojoj teritoriji. To je pitanje države, a ne pojedinaca, pa ko želi da sazna krivične propise koji se primjenjuju u muslimanskim državama, neka se obrati tim državama izravno, a neka ne vrši pritisak na pojedince i na taj način ugrožava njihovo pravo da ne budu uznemiravani od bilo koga zbog njihove vjerske pripadnosti.