Da li je ispravno preprodavanje robe po uvečanoj cijeni?

Pitanje:

Da li je ispravno preprodavanje robe, naprimjer, uzeti neke stvari u velikim količinama i platiti ih po manjoj cijeni, a onda ih preprodavati ljudima po većoj cijeni? I da li je određeno kolika može biti maksimalna zarada (profit), stečena na taj način?

Odgovor:

Kupovina robe u većim količinama, a zatim njeno pojedinačno prodavanje po skupljoj cijeni, dozvoljena je. To je vid klasične trgovine. Može se nazvati i preprodavanjem, ali ju je pogrešno nazvati švercom, ukoliko se time želi diskreditirati takav vid poslovanja. Vlasnik robe određuje cijenu po kojoj je želi prodati, bez obzira na to po kojoj ju je kupio.

Šerijat nije strogo fiksirao procenat zarade u kupoprodaji. Taj procenat u normalnim okolnostima diktira tržište. Prenosi se da su, kada su cijene u Medini porasle, neki ljudi tražili od Allahova Poslanika, a.s., da intervenira i snizi ih, na što je on rekao: Allah je Onaj Koji daje da nešto bude skupo ili jeftino, On je Onaj Koji uskraćuje i obilno daje i Koji opskrbljuje. Ja želim da se sretnem sa svojim Gospodarem, a da me niko od vas ne traži zbog nepravde (koju sam mu nanio) u životu i u imetku (Ebu Davud, Ibn Madže, Ahmed i Et-Tirmizi, 1332).

U drugoj predaji se navodi da je Allahov Poslanik, a.s., poslao Hakim ibn Hizama, r.a., da mu za dinar (zlatnik) kupi kurbana. On je to učinio, a onda kupljenog kurbana preprodao i na njemu zaradio dinar. Potom je kupio drugoga kurbana, pa je njega i dinar donio Allahovu Poslaniku, a.s. On mu je rekao: Žrtvuj bravče, a dinar podijeli kao milostinju (Et-Tirmizi, 1276).

Na osnovu ovih i sličnih predaja, islamski pravnici su zauzeli stav da nije dozvoljeno ograničiti profitnu maržu, niti fiksirati cijene trgovcima, zbog postojanja razlika među robom.

Međutim, u posebnim slučajevima, kada se radi o osnovnim životnim namirnicama, energiji i sl., nestašici važnih artikala, ili kada su kupci u stanju nužde, država se može umiješati i limitirati cijene. Bitno je da nijedan akter ne poseže za neregularnim i nezakonitim mehanizmima i sredstvima zarade, kao što su monopolski položaj na tržištu, ucjenjivanje učesnika u trgovini zbog stanja nužde, zloupotreba nečijeg neznanja i naivnosti i sl.