A+ A A-

Lejletul-kadr

  Ispis E-mail
Allahov Poslanik, s.a.v.s., veli: “Najbolja sadaka je sadaka u ramazanu.” • Ibn Abbas, r.a., kaže: “Božiji Poslanik, s.a.v.s., je bio najplemenitiji čovjek a, opet, najplemenitiji je bio u mjesecu ramazanu..” • “Ko provede noć Lejletu-l-kadr u namazu vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi bit će mu oprošteni prethodni grijesi.” (Buharija i Muslim)

Udjeljivanje u mjesecu ramazanu ima svoju posebnost, jer za udjeljeni imetak predstoji velika nagrada kod Allaha, dž.š. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je bio najdarežljiviji čovjek, a posebno je bio darežljiv u ramazanu i bio brži u činjenju dobra od poslanog vjetra. U jednom hadisu Vjerovjesnik, s.a.v.s., veli: “Najbolja sadaka je sadaka u ramazanu.” (Tirmizi) 
Hasan el-Basri, rahimehullah, navodi: “Nisam vidio nesretnijeg u svom imetku od škrca. Cijeli život na dunjaluku posveti njegovom sakupljanju i na ahiretu polaže račun što ga nije udjeljivao. Na dunjaluku mu sigurnost imetka od eventualnog nestanka predstavlja trajnu brigu, zabrinutost i zaokupiranost. Na ahiretu mu od grijeha nema spasa. Na dunjaluku živi život siromaha, a na ahiretu polaže račun bogataša.”
 

Dužnost prema siromašnim muslimanima



Nahraniti siromašnog je jedan od vidova udjeljivanja sadake u ramazanu. Uzvišeni Allah, dž.š., u Kur‘anu veli: “I hranu su davali – mada su je i sami željeli – siromahu i siročetu i sužnju. Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo! Mi se Gospodara našeg bojimo, onog Dana kada će lica smrknuta i namrgođena biti. I njih će Allah strahote toga Dana sačuvati i blaženstvo i radost im darovati.” (El-Insan, 8.-11.)
Dobri prethodnici su bili ustrajni u hranjenju siromaha i tome su davali prednost nad mnogim ibadetima, bez obzira radilo se o hranjenju gladnog ili pobožnog prijatelja, jer nije uvjet da dotični bude siromašan u vršenju ove vrste ibadeta. Alejhisselam kaže: “O ljudi, nazivajte selam, nahranite, održavajte rodbinske veze i klanjajte navečer dok ljudi spavaju, ući ćete mirno u Džennet.” (Bilježe Ahmed i Tirmizi.) Iz ove vrste ibadeta proizilaze mnogi drugi ibadeti: uspostavljanje međusobne ljubavi sa svojom braćom u islamu kojima si priredio obrok, pa to biva razlogom tvog ulaska u Džennet: “Nećete ući u Džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati sve dok se ne budete međusobno voljeli.” (Bilježe Muslim, Tirmizi, Ebu Davud i Ahmed.) Putem ovog ibadeta ti provodiš vrijeme u društvu dobrih ljudi i nadaš se nagradi radi njihovog potpomaganja u vršenju dobrih djela. Ibn Omer, r.a., veli: “Došlo je vrijeme kada svako misli da je on preči da mu pripadnu dinari i dirhemi od svoga brata muslimana. A ja sam čuo Vjerovjesnika, s.a.v.s., kako kaže: ‚Kada ljudi postanu krajnje škrti u pogledu dinara i dirhema, u kupoprodaji budu koristili ‚inu (vrstu kamate u kupoprodaji), kada im glavna preokupacija budu poljoprivredna dobra, i kada ostave borbu na Allahovom putu, Allah će dati da budu poniženi i to poniženje neće ukloniti dok se ne vrate svojoj istinskoj vjeri.‘”

Primjeri udjeljivanja prvih generacija muslimana



• U vrijeme Omera, r.a., svijet je zadesila sušna godina i finansijski teško stanje. A jedna karavana iz Šama, koja se sastojala od hiljadu deva natovarenih raznom hranom i odjevnim predmetima, zaustavila se u Medini, kod Osmana, r.a. Trgovci su se utrkivali ko će prije doći do karavane i tražili su od Osmana, r.a., da im proda robu. On ih upita: “Koliko mi zarade nudite?” Oni odgovoriše: “Pet posto.” Osman reče: “Našao sam Onoga Ko će mi dati više.” Trgovci mu rekoše: “Ne znamo nikoga od trgovaca među nama ko će ti dati veći procenat.” Tada im Osman reče: “Našao sam Ko će mi dati za svaki dirhem sedam stotina dirhema, pa i više. Našao sam Uzvišenog Allaha kako kaže: ‚Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.‘ (Al-Baqara, 261.)
Možete li vi, o trgovci, ponuditi više od toga? O trgovci, uzimam vas za svjedoke da sam cijelu karavanu i sve ono što je na njoj – od pšenice, brašna, ulja, masla, odjeće i dr. – poklonio siromasima Medine. Ona je sadaka za siromašne muslimane!”
• Pravedni vladar Omer bin Abdul-Aziz je tokom svoje vladavine naredio svim većim gradovima Šama da evidentiraju svakog slijepca, nepokretnog i onoga koji pati od hronične bolesti, te radi bolesti nije u mogućnosti da obavlja namaz. Odredio je vodiča za svaku slijepu osobu, a za svaku dvojicu hroničnih bolesnika odredio je čovjeka koji će se brinuti o njima. Zatim je naredio da se sačini spisak svih jetima, pa je za svakih pet jetima odredio osobu koja će ih paziti i ravnopravno se starati o njima. Također, naredio je davanje pomoći siromašnim neudatim ženama, i otvorio javnu kuhinju za sve siromahe, bijednike i putnike namjernike, obraćajući pažnju na kvalitet hrane.
• Omer ibn Abdul-Aziz, r.a., je također jednom obaviješten da je jedan od njegovih sinova kupio prsten i ukrasio ga dragim kamenom koji je koštao hiljadu srebrenih dirhema. Napisao mu je i poslao pismo u kojem mu je rekao: “Obaviješten sam da si kupio dragi kamen za svoj prsten u vrijednosti od hiljadu srebrenih dirhema. Nego ti to odmah prodaj, i tim novcem nahrani hiljadu gladnih i siromašnih. Zatim kupi sebi željezni prsten i na njemu iskleši: ‚Smilovao se Allah onome koji zna koliko uistinu vrijedim!‘”

Traženje noći Lejletul-kadr



Allah, dž.š. u Kur‘anu veli: “Mi smo ga počeli objavljivati u noći Kadr – a šta ti misliš šta je noć Kadr?” (El-Kadr, 1.-2.) Allahov Poslanik, s.a.v.s., u hadisu veli: “Ko provede noć Lejletu-l-kadr u namazu vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi bit će mu oprošteni prethodni grijesi.” (Buharija i Muslim) Vjerovjesnik, s.a.v.s., je tražio Lejletu-l-kadr i naređivao svojim ashabima da je traže. Budio je svoju porodicu zadnjih deset noći ramazana kako bi Lejletu-l-Kadr proveli u ibadetu. U “Musnedu” Imama Ahmeda se bilježi od Ubadeta, a on od Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: “Ko je provede u namazu tražeći je, zatim je potrefi bit će mu oprošteni prethodni i naredni grijesi.”
Od nekih ashaba i tabi‘ina se navodi da su praktikovali kupanje i mirisanje u zadnjih deset noći iščekujući noć Lejletul-kadr koju je Allah, dž.š., odlikovao i uzdigao na posebno mjesto. Iz tih razloga, preporučuje se onima koji su potrošili svoje živote ni u šta, da nadoknade ono što ih je prošlo u noći Lejletu-l-kadr jer se ona smatra dijelom života. Učinjeno dobro djelo u njoj je vrjednije i bolje od djela u hiljadu drugih mjeseci, onaj kome bude uskraćeno njeno dobro – na gubitku je.
Noć Lejletul-kadr pada u zadnjoj trećini ramazana i to u neparnim noćima, a najvjerovatnije je to dvadeset sedma noć, jer Muslim bilježi od Ubej ibn Ka‘aba, Allah sa njim bio zadovoljan, sljedeće: “Tako mi Allaha ja zaista znam koja je to noć, to je noć u kojoj nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio da je provedemo u klanjanju namaza, a to je dvadeset sedma noć.” Ubej se zaklinjao na to govoreći: “Znak o kojem nas je obavijestio Vjerovjesnik, s.a.v.s., je da sunce narednog dana izađe bez sjaja.”
Od Aiše, r.a., se prenosi da je upitala: “O Allahov Poslaniče, ako potrefim noć Lejletu-l-kadr šta ću u njoj učiti? Odgovorio je: ‚Uči: Allahu, zaista si Ti onaj Koji praštaš i voliš praštanje, pa mi oprosti.‘” (Ahmed i Tirmizi)
Molimo Allaha, dž.š., da nas učini od onih koji redovno udjeljuju zekat i sadekatul-fitr i provode mubarek noći ramazana u ibadetu i traženju Lejletul-kadr kako bi zaradili Allahovu milost i oprost.

Abdulkadir Indžič,

www.preporod.com, 5.10.2007