PROPISI O BAJRAMU I BAJRAM NAMAZU

PROPISI O BAJRAMU I BAJRAM NAMAZU (Es-Sejjid Sabiq)

Klanjanje bajram-namaza je propisano prve godine po Hidžri. Bajram-namaz je sunneti muekkede.¹ I Allahov Poslanik je redovno klanjao bajram-namaze i naređivao bi ljudima i ženama da izađu na mjesto klanjanja. Po pitanju bajrama i bajram-namaza ukratko ćemo spomenuti sljedeće propise:

1. Okupati se, namirisati i obući naj­ljepše odijelo

Džafer b. Muhammed prenosi od svoga djeda da je Allahov Poslanik, s. a. w. s, svakoga bajrama oblačio najljepše odijelo (jemenski ogr­tač). Ovo prenose Šafija i Begawi. Ha­san es-Sebt je rekao: “Allahov Poslanik nam je za bajrame naređivao da obuče­mo najljepše odijelo, da se namirišemo najljepšim mirisom i da zakoljemo (kao kurban) najvrijednije što imamo.” (Pre­nosi el-Hakim). U lancu prenosilaca ovo­ga hadisa nalazi se i Ishaq b. Berzeh, ko­ga Ezdi smatra slabim a Ibn Hibban po­uzdanim prenosiocem. Ibnu'l-Qajjim veli: "'Allahov Poslanik bi na bajrame oblačio najljepše odijelo. Imao je pose­ban ogrtač kojeg je oblačio za bajrame i petkom.^­

2. Pojesti nešto prije klanjanja namaza ramazanskog bajrama

Sunnet je pojesti neparan broj hurmi prije izlaska radi klanjanja ramazanskog bajrama, a kod kurbanskog bajrama jelo ostavi­ti do iza bajram-namaza, a oni koji ko­lju kurban pojesti meso od svoga kur­bana. Enes kaže: "Allahov Poslanik ne bi izlazio da klanja ramazanski bajram pri­je nego što bi pojeo hurmi i to neparan broj. " (Ahmed i Buhari) Od Burejde se prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik ne bi izlazio da klanja ramazanski baj­ram prije nego bi nešto pojeo, a ne bi ni­šta jeo prije namaza kurbanskog bajra­ma sve dok se ne bi vratio.” (Prenose Tir­mizi, Ibn Madže i Ahmed, sa dodatkom “pa bi jeo od svog kurbana"). U Muwetti se od Sejjida b. Musejjeba navodi: "Lju­di bi jedni drugima naređivali da nešto pojedu prije izlaska radi klanjanja rama­zanskog bajrama.” Ibn Qudame kaže: “Po ovom pitanju mi ne znamo za razi­laženje među učenjacima.”

3. Izlazak na musallu - mjesto gdje se klanja bajram-namaz

Dozvoljeno je bajram namaze obaviti u džamiji, me­đutim obaviti ih na musalli izvan nase­ljenog mjesta je vrijednije² ukoliko ni­šta ne spriječava obavljanje namaza npr. kiša i sl., jer je Allahov Poslanik bajram­ namaze klanjao na musalli. Samo je je­dnom zbog kiše obavio bajram-namaz u džamiji.Od Ebu Hurejre se prenosi da je jednom na bajram padala kiša pa su sa Vjerovjesnikom, a. s., klanjali baj­ram-namaz u džamiji. (Ebu Davud,  Ibn Madže i el-Hakim) U lancu prenosilaca ovoga hadisa ima nepoznata osoba ta­ko da el-Hafiz u Telhisu kaže da je sened ovoga hadisa slab, dok Zehebi odbacu­je ovaj hadis.

4. Izlazak žena i djece na musallu

Izlazak iena - bile one udate ili neuda te, stare ili mlade, ili u stanju mjesečnog ciklusa – i djece, prilikom klanjanja bajram-namaza na musalli, ustanovljeno je na osnovu hadisa od Ummu Atijje u kojem ona kaže: 'Naređivano je neuda­tim ženama i onim u stanju mjesečnog cuklusa da izađu prilikom klanjanja baj­ram-namaza kako bi prisustvovale dobru i dovi muslimana. One žene u mje­sečnom ciklusu izdvojile bi se na pose­bno mjesto musalle.”(Muttefekun'alejh) Od Ibn Abbasa se prenosi da je Allahov Poslanik, a. s., izvodio svoje žene i kćeri prilikom klanjanja bajram-namaza. (Ibn Madže i Bejheqi) Također se od Ibn Ab­basa prenosi da je rekao: "lzašao sam sa Vjerovjesnikom, a. s., na ramazanski ili kurbanski bajram, klanjao je, zatim odr­žao hutbu a onda je otišao ženama te ih posavjetovao, podsjetio i zapovijedio im da dadnu sadaku. " (Buhari)

5. Otići na bajram-namaz jednim a vratiti se drugim putem

Većina islam­skih učenjaka smatra da je lijepo na baj­ram-namaz otići jednim a vratiti se dru­gim putem; ovo se odnosi na imama i muktedije. Od Džabira, r. a., se prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik bi na baj­ram-namaz otišao jednim a vratio se dru­gim putem." (Buhari) Od Ebu Hurejre se prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik se ne bi vratio istim putem kojim bi oti­šao na bajram-namaz."' (Ahmed, Muslim i T^-irmizi) Također, dozvoljeno je otići i vratiti se istim putem. Ebu Dawud, el-­Hakim i Buhari u svom Tarihu navode da je Bekr b. Mubeššir izjavio: "Sa ashabi­ma Allahovog Poslanika išao sam na ra­mazanski i kurbanski bajram na musallu medinskom dolinom Batn Bathan, pa ka­da bi sa Allahovim Poslanikom klanjali bajram-namaz vraćali bi se svojim kuća­ma istim putem.^” Ibnu´s-Sikkin kaže da je ispravan send ovoga hadisa.

6. Vrijeme klanjanja bajram-namaza

Vrijeme bajram-namaza je kada se sunce podigne koliko tri koplja u smjeru svoga kretanja po do zevala. Ahmed b. Ha­san el-Bena' navodi hadis od Džundeba: -Vjerovjesnik, a. s., bi sa nama klanjao ramazanski bajram, a sunce bi odskoči­lo koliko dva koplja, a kurbanski bajram kada kada bi odskočilo za jedno koplje.­ Imam Šewkani kaže da je ovaj hadis ne­što najbolje što se prenosi o određiva­nju vremena klanjanja bajram-namaza. U hadisu se navodi i da je lijepo obaviti kurban-bajramski namaz nešto prije a ramazanski-bajram namaz nešto kasni­je. Ibn Qudame o ovome veli: ”Sunnet je nešto prije obaviti kurbanski bajram-na­maz kako bi ostalo više vremena za kla­nje kurbana, dok je ramazanski bajram­-namaz sunnet klanjati kasnije ka­ko bi ostalo više vremena za davanje sadekatu'l-fitra. I po ovom pitanju ne znam za nesuglasja.”

7. Ezan i ikamet bajramskog nama­za

Ibnu'l-Qajjim kaže: ^-Kada bi Allahov Poslanik došao na musallu pristupio bi namazu, bez učenja ezana i ikameta i poziva na zajednički namaz. Dakle, sun­net je da se oni ne uče.” Od Ibn 'Abba­sa i Džabira se prenosi da su rekli: “Ni­je učen ezan za ramazanski niti Kurban­ bajram-namaz.” (Muttefequn 'alejh) Mu­slim prenosi od Ata'a da je rekao: “Obavijestio me je Džabir da se za ramazan­ski bajram-namaz, kada istupi imam, ne uči ezan niti ikamet, niti se tada poziva na namaz.” Od Sa'da b. ebi Weqasa se prenosi da je rekao: «Allahov Poslanik je klanjaao bajram-­namaz bez učenja ezana i ikameta. Održao bi stojeći dvije hutbe rastavljajući ih jednim sjedenjem.” (Bezzar)

8. Nafila prije i poslije bajram-namaza

Nije potvrdeno da bajram-namaz ima svoj sunnet prije ill poslije bajram-namaza, jer ni, Poslanik, a. s., a ni njegovi ashabi nisu ništa klanjali na musalli prije ili poslije bajram namaza. Ibn Abbas kaže: “Na dan bajrama Al­lahov Poslanik je došao na musallu i klanjao dva rekata, prije i poslije njih nije ništa kla­njao.” Od Ibn Omera se prenosi da je izašao na bajram-namaz, a prije ili poslije nije ništa klanjao, te je spomenuo da je tako postupao Allahov Poslanik. Buhari spominje da je Ibn Abbas nije volio klanjati prije bajram-nama­za. Što se tiče općenito nafile, Hafiz b. Ha­džer u Fethu kaže da zabrana nafile nije po­tvrđena nekim specifičnim dokazom, izu­zev ako se ona klanja u vremenu kada je po­kuđeno klanjati.

9. Kome je ispravan bajram-namaz

Baj­ram-namaz je ispravan muškarcima, žena­ma i djeci, bili oni putnici ili boravili u svom mjestu, klanjali džematile ili pojedinačno³ u kući, džamiji ili musalli. Ako osoba zaka­sni u džemat, klanjat će po sebi dva reka­ta. Buhari u poglavlju “Ko zakasni na baj­ram-namaz klanjat će po sebi dva rekata, to će učiniti i žene i oni koji su ostali u ku­ćama - zbog Poslanikovih riječi: ’Ovo je bla­gdan sljedbenika islama’ - navodi predaju da je Enes b. Malik naredio svom štićeniku Ibn ebi 'Utbetu da ode (na bajram-namaz) u džamiju, ovaj je sakupio svoju porodicu i si­nove te (u kući) klanjao, onako kako klanja­ju stanovnici Misira. Ikrime kaže: “Sudan­ci bi se okupili na bajram-namaz i klanjali bi za imamom dva rekata.” 'Ata' veli' da ako osoba zakasni na bajram-namaz, klanjat će (po sebi) dva rekata.

10. Bajramska hutba

Održati kao i slušati hutbu poslije bajramskog-namaza je sunnet. Od Ebu Se'ida se prenosi da je rekao: “Alla­hov Poslanik, a. s., kada bi izašao na na musallu radi klanjanja ramazanskog ili kurbanskog bajram-namaza, prvo s čime bi počeo je namaz , zatim bi se okrenuo i ustao pre­ma ljudima, koji bi sjedili u svojim safovima, te ih savjetovao, oporučivao im i naređivao. Ukoliko je želio da jednu skupinu vojnika isturi kao izvidnicu; naredio bi i njima nešto i otišao.” Ebu Se'id dalje kaže: Ljudi su ne­prestano ovako postupali sve dok se nije po­javio Merwan, zapovijednik Medine, na bajram-namaz. I tada mi dođosmo na musallu, kad ono - minber - kojeg je napravio Kesir b. Salt. I kada zapovijednik htjede da se popne na minber prije namaza, ja ga povukoh za odjeću a on mene odgurnu, te se ipak ispe na minber i održa hutbu prije namaza. Poslije mu rekoh: 'Allaha mi, vi promjeniste propis!' On odgovori: 'Ponestalo ti je znanja, o Ebu Se'ide!" Ono što znam, tako mi Alla­ha, bolje je od onoga što ne znam!' - uzvra­tih mu. On potom reče: 'Ljudi nisu s nama sjedih poslije namaza pa neka to čine makar prije namaza.” (Muttefequn ’alejh) Prenosi se od Abdullaha b. Sa'iba slijedeće. 'Klanjao sam bajram-namaz s Allahovim Poslanikom, a. s., i kada je završio sa ktanjanjem reöe: 'Mi ćemo držati hutbu, pa ko želi da ostane i sje­di da sasluša hutbu neka ostane, a ko želi da ide, neka ide.” (en-Nesa'i, Ebu Dawud i Ibn Madže)
Newewi kaže da su slabe predaje koje govore o tome da za bajram-namaz imam drži dvije hutbe koje se rastavljau kraćim sjedenjem. Ništa nije potvrđeno o ponavljanju hutbi.
Hutbu je lijepo početi sa zahvalom Allahu dž. š. jer nije zapamćeno od Poslanika, a. s., da je nekim drugim riječima počinjao hutbu. Ibnu l-Qajjim veli: "Allahov Poslanik, a. s., bi svaku hutbu počinjao zahvalom Al­lahu, dž.. š, i od njega nije upamćen ni jedan hadis da je bajramske hutbe počinjao tekbi­rom. Samo Ibn Madže u svom Sunenu pre­nosi od Sei’da, Poslanikovog mujezina, da je Vjerovjesnik, a. s. učio tekbir između dvi­je (džumanske) hutbe, a na bajramskim hut­bama bi donosio više tekbira. Ovo ne zna­či da je on počinjao hutbe tekbirima. Učenja­ci se razilaze po pitanju otpočinjanja bajram­skih hutbi kao i hutbe prilikom dove za kišu (istisqa'). Jedni vele: treba donijeti dva tekbi­ra; drugi kažu da se hutba prilikom dove za kišu otpočinje istigfarom; treći pak smatra­ju da bajramske hutbe treba početi sa ham­delom. Šejhu’l-islam Teqijjuddin zaključuje: 'Sve je ovo ispravao, jer je Allahov Poslanik, a. s., rekao: 'Svaki posao koji se ne započne sa zahvalom Allahu je krnjav.' Allahov Poslanik je svaku hutbu počinjao sa zahvalom Allahu. Što se tiče mišljenja mnogih šerijatskih pravnika - da je Poslanik hutbu pnlikom dove za kišu započinjao istigfarom a bajram­ske hutbe tekbirom - oni nemaju u tom po­gledu dokaz u sunnetu Allahovog Poslani­ka, zapravo u sunnetu se prenosi suprotno: džumansku hutbu Poslanik je otpočinjao sa el-hamdulillah.

11. Kako postupiti ako se bajram-namaz ne klanja prvi dan Bajrama

Ebu 'Umejr b. Enes kazuje od ensarije ashaba 'Amumeta: 'Bilo je oblačno i nismo primijetili mlađak mjeseca ševvala. Krajem toga dana dođe je­dna skupina ljudi i potvrdi Allahovom Po­slaniku da su oni jučer primijetili mlađak, pa je Poslanik naredio ljudima da se omrse toga dana i da sutradan izađu i klanjaju baj­ram-namaz.” (Ahmed, en-Nesa'i i Ibn Ma­dže - sa ispravnim senedom) U ovom hadisu je dokaz za one koji kažu da ukoliko se desi da jedna skupina ljudi, zbog nekih razloga, propusti klanjati bajram-namaz prvoga da­na bajrama oni će izaći i klanjati sutradan.

12. Igra, zabava, pjevanje i jedenje u baj­ramskim danima

Dozvoljena igra, umjerena zabava i lijepo pjevanje jesu islamska znamenja koje je Uzvišeni Allah propisao u bajamskim danima da bi se tijelo ojačalo a duša odmorila. Enes kaže: “Kada je Alla­hov Poslanik došao u Medini Medinlije su imali dva dana u kojima su održavali svoje igre, pa Poslanik reče: “Allah vam je ta dva dana zamijenio boljim danima: ramazanskim i kurbanskim bajramom.” (en-Nesai i Ibn Hibban sa ispravnim senedom) ’Aiša r. a. je rekla: «Abesinci bi se Bajramom igrali kod Allahovog Poslanika a ja sam ih, oborivši glavu uz rame, posmatrala iznad njihovih ramena dok mi nije dosadilo pa bih otišla.” (Ahmed, Buhari i Muslim) Od ’Aiše se također prenosi slijedeće: “Ušao je Alla­hov Poslanik, a. s., a kod mene su bile dvije sluškinje koje su pjevale o Bu'asu.⁴ Poslanik je prilegao na postelju okrenuvši svoje lice. Zatim uđe Ebu Bekr i koreći me kaza: 'Zar šejtanske frule kod Vjerovjesmika, a. s.!' Po­slanik se okrenu Ebu Bekru i reče: 'Pusti ih!' Kada osjetih da Poslanik ne obraća pažnju na njih, dala sam im znak da izađu. Također bi se Abesinci u u danima bajrama igrali i zabavljali sa kopljima i štitovimna, pa me je Vjerovjesnik upitao: ’Želiš da ih gledaš?' 'Da, želim' – odgovorih. Onda me je posta­vio iza sebe, a ja sam naslonila svoj obraz uz njegov, te im reče: 'Samo nastavite, o Benu Erfide!'⁵ Kada mi je dosadilo, Poslanik mi se obrati:'Je li ti dosta, Aiša?' Rekoh: 'Jest.' 'E, onda idi,' - reče. El-Hafiz u svom Fethu navodi od Ibn Suradža predajnim lancern od Ebi ez-Zinada, ovaj od 'Urweta, a on od ’Ai­še da je Allahov Poslanik rekao: “Neka zna­ju jevreji Medine da i mi u našoj vjeri imamo trenutke odmora. Ja sam poslat sa čistom nepatvorenom vjerom.” U Ahmedovoj i Mu­slimovoj zbirci hadisa nalazi se i hadis kojeg prenosi Nubejše: “Dani Kurban-bajrama su dani jela, pića i sjećanja na Allaha, dž. š.”

13. Čestitanje Bajrama

Od Džubejra b. Nufejra se prenosi da je rekao: "Ashabi Al­lahovog Poslanika, a. s., kada bu se sreli na dan Bajrama, jedni drugima bi čestitali rije­čima: “Tekabbel minna we minke - Neka Allah primi on nas i od vas!” Hafiz kaže da je sened ovoga hadisa dobar (hasen).⁶

14. Učenje tekbira u bajramskim danima

Tekbir u danima bajrama je sunnet; o ramazanskom bajramu Allah, dž. š. kaže:".­.. i da navršite postom totiko dana, i da veličate Allaha zato jer vam je On ukazao na pravu Stazu, i da budete zahvalni!” (el-­Beqare, 185) a o Kurban-bajramu: «I Allaha u danima određenim, spominjite vi!⁷ (el-Be­kare, 203) – “Tako ih je On potčinio vama da biste Allaha veličali zato što vas On uputi!” (el-Hadždžd, 37)

Većina uleme smatra da se tekbiri prili­kom ramazanskog bajrama uče od vremena izlaska iz kuće na bajram-namaz pa do po­četka hutbe. O tome je preneseno slabih hadisa, iako su, po tom pitanju, ispravni predajni lanci od Ibn mera i drugih ashaba. El-hakim kaže da je – prema hadiskim autoritetima – u tom periodu učiti tekbire. To je mišljenje malika, Ahmeda, Ishaka i Ebu Sewra. Oni kažu da će se tekbiri učiti kada se ugleda mlađak uoči ramazanskog bajrama pa dok se ne izađe na bajram-namaz, odnosno dok se imam ne ispne ma minber.

Kod Kurban-bajrama tekbiri se uče od sabaha dana 'Arefata i tokom bajramskih da­na, a to su: 11., 12. i 13. zu'l-hidždže. El-Ha­fiz u Fethu kaže: “O tome nije prenesen ha­dis od Allahovog Poslanika. Najispravnije je ono što se navodi od ashaba, a prema ri­ječima Alije i Ibn Mes'uda, r. a., da se tekbi­ri uče od sabaha dana Arefata pa do ikindi­je zadnjeg dana Kurban bajrama. Ovo bilje­ži Ibnu'l-Munzir i drugi. Ovo su prihvatili Šafija, Ahmed, Ebu Jusuf i Muhammed, a to je mišljenje i Omera i Ibn Abbasa, r.a.

Tekbiri prilikom Kurban-bajrama nisu propisani samo u određenom vremenu, za­pravo njih je lijepo učiti što više tokom tih dana. Buhari prenosi: "Omer, r. a., bi učio tekbire u svom šatoru i to bi čuli oni u dža­miji pa bi ih i oni počeli učiti kao i svijet u čaršiji, sve dok se Mina ne bi zaorila tekbiri­ma. Omerov sin je isto tako učio tekbire na Mini, iza namaza, u postelji, u šatoru, na si­jelima i svim prolazima. Mejmuna je uäčila tekbire na Kurban-bajram a slijedile bi je ostale žene. Ibn Osman i Omer b. 'Abdula­ziz bi provodili noći Kurban-bajrama u dža­miji sa drugim ljudima. Hafiz kaže: "Ove predaje potvrđuju da su se tekbiri učili za Kurban-bajram poslije namaza i u drugim situacijama. Razlike medu učenjacima se pomaljaju samo u tome u kojim se to situ­acijama oni uče i ko ih uči. Tako jedni kažu da se tekbiri uče samo poslije namaza; drugi kažu da se uče samo kod farz-namaza a ne i kod nafila; treći vele da ih uče samo mu­škarci, ne i žene, jedni vele da se oni uče sa­mo kada se klanja džematile, ne i pojedina­čno, uči ih samo imam, ne i muktedije; uči ih samo onaj ko je u stalnom mjestu boravka (muqim), ne i putnik (musafir); uče ih oni koji su u gradovima, ne i oni koji su na selu. Ono što je prenijeo Buharija obuhvata sve spomenute situacije, a predaje koje navodi to i podupiru.⁸

Ima više formi tekbiri-tešrika, a najvje­rodostojnija je ona koju 'Abdur-rezaq ispra­vnim senedom prenosi od Selmana: ”Do­nosite tekbir riječima: 'ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER KEBI­RA.'  Ibn Omer i Ibn Mes'ud su učili: “AL­LAHU EKBER, ALLAHU EKBER, LA ILA­HE ILLELLAH, WALLAHU EKBER, AL­LAHU EKBER, WE LILLAHI'L-HAMD (Allah je najveći, Allah je najveći. Nema drugog božanstva osim Allaha, Allah je najveći. Svaka hvala i pohvala Allahu pripada­ju!)”

(Iz knjige: Fiqhu's-sunne, I, el-Feth lil'ilam el-'arebi, Kairo, 1990, 277-285.)

Prijevod s arapskog jezika : Almir Fatić