Zekat na zgrade, fabrike i proizvodne pogone

Aktuelne teme

Mr. Osman Kozlić

Zekat na zgrade, fabrike i proizvodne pogone

O ovoj temi nije moguće govoriti bez prethodnog osvrta na davanje zekata na trgovačku robu. Pod pojmom trgovačka roba ili bogatstvo koje se stječe trgovanjem misli se, prema definiciji pravnika, na svaku vrstu imovine koja je namijenjena za trgovinu, osim zlata i srebra (zlatnog i srebrenog novca), kao što su npr: razne vrste alata, odijevni predmeti, prehrambeni artikli, nakit i ukrasi, stoka, biljke, zemljište, kuće, kao i druge vrste pokretne i nepokretne imovine. Drugi to preciznije definišu, pa kažu da je to sve ono što je pripremljeno za prodaju i kupovinu s ciljem stjecanja određene dobiti. Ibn Kudama još je precizniji kada kaže da je to svaka vrsta robe kojom novi vlasnik namjerava trgovati s ciljem ostvarenja čistog profita. Tu spadaju poljoprivredni proizvodi, stoka, nekretnine i ostale vrste imovine.1

Obaveza davanja zekata na trgovačku robu utemeljena je na općenitosti teksta poznatog kur'anskog ajeta: O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje stječete...2 Zatim i općenitost hadiskog teksta također ukazije na to. Muhammed, a.s., kaže: "Dajite (na ime zekata) četvrtinu desetine vaših imetaka"; ili: "Izdvajajte zekat na vaš imetak." U sličnim hadisima, Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije posebno spominjao određenu vrstu imovine.

Što se sunneta tiče, tu si i brojni hadisi koji ovu naredbu potvrđuju:

Ebu Davud bilježi hadis Semure b. Džunduba: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., naređivao nam je da izdvajamo zekat od onoga što smo namijenili za prodaju."3

Ebu Zerr, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Na deve se daje zekat, na krave se daje zekat, a i na platno (za trgovninu) daje se zekat."4

Ebu Amr b. Hamas prenosi od svoga oca (Hamamsa) da je rekao: "Naredio mi je Omer b. el-Hattab: ‘O Hamase, daji zekat na svoju imovinu!' Ja mu rekoh: ‘Ja imam samo tobolce (tobolac, tulac za strijele) i (uštavljenu) kožu?' On mi odgovori: ‘Procijeni koliko to vrijedi pa na to daj zekat.'"5

Ibn Munzir kaže: "Učenjaci su se saglasili (idžma‘) da se na robu koja je namijenjena za trgovinu obavezno daje zekat kada ista pregodini."6

Uvjeti pod kojima se daje zekat na trgovačku robu

Sve što čovjek nabavi i kupi s ciljem da preproda i ostvari određenu dobit nazivamo trgovačkom robom. Ovdje, razumije se, isključujemo ono što se kupuje radi korištenja, kao što su odjeća koju oblačimo, namještaj za kuću ili stan, auto koje nam treba kao prevozno sredstvo i sl. Priprema za trgovinu podrazumijeva dva osnovna elementa: djelovanje i namjeru. Pod djelovanjem podrazumijevamo prodaju i kupovinu, a pod namjerom skrivenu želju ili cilj da se ostvari određeni profit. Trgovanje ne funkcionira ako samo jedan od ova dva elementa nedostaje. Za trgovinu, u pravom smislu te riječi, nije dovoljno da neko samo ima nijet da zaradi, a da, u isto vrijeme, ništa u tom pogledu ne poduzima. I u obratnom smjeru jeste isto.

Dakle, svaka roba kojom čovjek trguje, svejedno da li je riječ o vrsti imovine na koju se daje zekat, kao što su žitarice i stoka, ili je riječ o vrsti imovine na koju se u osnovi ne daje zekat, kao što su platna, stvari koje se (ručno ili fabrički) proizvode, zemljište, nekretnine, dionice, i sl., podliježe obavezi davanja zekata ako se ispune slijedeći uvjeti:

1. da čovjek ima nijet (stvarnu namjeru) da se bavi trgovinom, odnosno da to svojim aktivnostima potvrdi;

2. da ta imovina pregodini;

3. da imovina doseže nisab.7

Na koji će način trgovac davati zekat?

Kada dođe vrijeme izdvajanja zekata, trgovac musliman sakupit će svoj imetak: svoju osnovicu, profit, štedne pologe, dugovanja za koja se nada da će biti naplaćena8 i sl. Dakle, on prvo procijeni vrijednost robe, a potom sastavi procijenjenu vrijednost s novcem koji posjeduje, uključujući i novac koji je posuđen, a za koji se nada da će biti naplaćen, i od cjelokupnog iznosa izdvoji četvrti dio desetine, tj. 2.5%.

Važno je napomenuti da u procjenu ne ulazi čvrsta roba, kao što su hale, tvrde police, kontejneri u kojima je roba smještena, vage i sl., jer je riječ o stvarima koje stoje na određenom mjestu, odnosno po svojoj namjeni liče na stvari koje služe za svakodnevnu upotrebu.

Kod procjene važno je voditi računa o trenutačnoj vrijednosti robe na tržištu, kako ističe većina fakiha.9 Ukoliko trgovac ili vlasnik kapitala bude imao više trgovina u različitim krajevima svijeta, isto će postupiti. Procijenit će cjelokupnu vrijednost imovine i na cjelokupnu vrijednost izdvojiti 2,5%.

Zekat na prihode (zaradu): od nekretnina sa zgradama,

fabrika, proizvodnih pogona, prevoznih sredstava i sl.

Izgradnja objekata s ciljem ostvarenja određenog profita od njihove prodaje ili iznajmljivanja svakako je jedan od najunosnijih vidova ulaganja kapitala, odnosno njegovog uvećavanja u našem vremenu.

Valja napomenuti da se jedino na ovu vrstu imovine daje zekat. Drugim riječima, ako čovjek izgradi objekat s ciljem da u njemu stanuje ili u njemu nastani nekog od svojih bližnjih rođaka, posebno one koje je dužan finansirati, u tom slučaju nije dužan dati zekat na imetak koji u tu svrhu potroši, odnosno zekat na takve objekte. Jedan od općih uvjeta za imovinu na koju se daje zekat jeste i mogućnost njenog uvećanja, a u ovom slučaju riječ je o mrtvom kapitalu, odnosno zgradi koja ima određenu namjenu, a to je korištenje za vlastite potrebe.

Stoga su fakihi jednoglasni o pitanju kuće koju neko sagradi s namjerom da u njoj živi. Riječ je svakako o pravičnosti islamskog gledanja na pitanja ekonomije, odnosno stanovitoj olakšici koju islam nudi. Pravni razlog za nedavanje zekata na kuću, stan, odjeću, alat kojim čovjek radi jeste to da se nabrojano svrstava u ono što je čovjeku svakodnevno potrebno. Analogno tome, ako bi neke spomenute stvari bile korištene za povećanje imetka, a ne za svakodnevne potrebe, na njih bi se obavezno morao davati zekat.10

Ovdje se nameće jedno pitanje: Neki ljudi pretjeruju u raskoši privatnih kuća. Ukoliko to ne rade iz oholosti, to im je mekruh. Ukoliko to čine iz oholosti, to im je haram. Druga vrsta raskoši ogleda se u tome što neki ljudi imaju po nekoliko stanova u nekoliko gradova. U neke od tih stanova ili kuća oni veoma rijetko navraćaju. Da li ovakvi stanovi, odnosno kuće, što zapravo predstavlja višak u odnosu na stvarne potrebe, podliježu obavezi davanja zekata?

Nudeći odgovor na ovo pitanje, dr. Jusuf Kasim11 kaže: "Nije mi poznato da je neko od fakiha iz prethodnog perioda odgovorio na ovo pitanje. Također, niko od savremenika nije se bavio ovim slučajem. Moje mišljenje o ovom slučaju jeste slijedeće: ukoliko čovjek u nekom gradu koji nije njegovo mjesto stalnog boravka sagradi stan, a to mu bude stvarna potreba, i ukoliko ga, zaista i bude samo po potrebi koristio, taj se stan može ubrojiti u njegove svakodnevne potrebe, odnosno na njega neće biti dužan davati zekat, naravno, pod uvjetom da je riječ o stvarnoj potrebi, a ne o luksuzu.

S obzirom na to, ja mislim da sve ono što, u skladu sa šerijatskim propisima, prelazi stvarne čovjekove potrebe, bez obzira da li je riječ o luksuzu koji je mekruh ili haram, ta građevina potpada pod obavezu zekata, jer je njen vlasnik utrošio novac u ono što nije profitabilno za ummet u cjelini."12

Zekatu-l-mustegallat

Izraz mustegallat označava imovinu na koju se u osnovi ne daje zekat, imovinu koja nije namijenjena za trgovačku razmjenu, nego je prvenstveno namijenjena za povećanje prihoda putem izdavanja pod kiriju (iznajmljivanja) ili prodaje onoga što se od nje (putem nje) proizvodi.

Izdaju se, naprimjer, kuće ili životinje za određenu naknadu, a u našem vremenu najaktuelnije je izdavanje zgrada pod kiriju, prevoznih sredstava i tome slično. Prodaju se plodovi, odnosno produkti, naprimjer, krava, ovaca i sl., odnosno mlijeko, vuna, maslo i sl. Najveći se prihodi danas ostvaruju od fabrika čiji se proizvodi prodaju širom svijeta.

Razlika između ove vrste imovine, koja donosi prihod, i trgovačke robe, o kojoj je na početku bilo riječi, jeste u tome što se prihod od trgovačke robe stječe promjenom vlasništva (prodajom), dok kod ove vrste imovine ona ostaje u rukama istog vlasnika, a prihod od nje neprestano pristiže.

U svakom slučaju, neobično je važno odrediti stav Šerijata u pogledu ove vrste imovine. U imovinu koja je podložna uvećanju u našem vremenu svakako spadaju zgrade i razni objekti koji se iznajmljuju i fabrike koje se pokreću s ciljem proizvodnje određenih proizvoda. Zatim, tu su i automobili, autobusi, avioni i lađe, dakle, sredstva za transport putnika, roba i kapitala, kao i neke druge vrste imovine, bilo da je riječ o pokretnoj ili nepokretnoj imovini. Kakav je stav Šerijata o imovini koja ne mijenja vlasnika, a čija se osnovica uvećava i donosi vlasniku značajne prihode?

Dvije su vrste imovine koja je podložna uvećanju i na koju se u islamu obavezno daje zekat:

1. vrsta imovine kod koje se iz njene osnovice, ali i njenog prihoda uzima zekat jednom u godini dana, kao što se, naprimjer, zekat obračunava na stoku i trgovačku robu. Iznos zekata koji se u ovom slučaju izdvaja jeste 2,5%;

2. vrsta imovine kod koje se samo iz njenog prihoda uzima zekat, i to odmah po primitku dobiti ne čekajući da imovina pregodini, svejedno da li je njena osnovica nepokretna imovina, kao što je, naprimjer, poljoprivredno dobro, ili pokretna imovina, kao npr. med od pčela. Iznos zekata koji se u ovom slučaju izdvaja jeste desetina ili pola desetine, odnosno 10% ili 5%.

Po kojem ćemo se osnovu baviti imovinom o kojoj je riječ u ovom radu? I kako ćemo obračunavati zekat u ovom slučaju: da li obračunavamo vrijednost osnovnog kapitala i prihoda od njega, kao što je slučaj s trgovačkom robom ili obračunavamo samo zaradu ili profit koji se ostvari, kao što je slučaj s poljoprivrednim proizvodima i medom?

Postoje dva mišljenja o ovom pitanju.

● Pristalice prvog mišljenja smatraju da se ova vrsta imovine treba procijeniti kao što trgovac procijeni vrijednost svoje robe, zatim pridodati godišnji profit, i sve ostalo o čemu je prethodno bilo riječi, i iz toga izdvojiti 2,5%. Tako će postupiti vlasnik zgrade, ali i vlasnik aviona, broda, i sl. Ovo mišljenje zastupa hanbelijski pravnik Ibn Akil, zatim, ono je također prisutno kod šija, hadevija i zejdija.

● Zekat na ovu vrstu imovine obračunava se na profit koji vlasnik od nje ostvari, a obračunava se kao što se obračunava davanje zekata na zlato. Ovo mišljenje pripisuje se imamu Ahmedu b. Hanbelu. On je svoje dućane davao pod kiriju, a od naplaćene kirije izdvajao je zekat. Naravno, izdvaja se četvrtina desetine, odnosno 2,5%.

Postoji i mišljenje savremene uleme o ovom pitanju. Ebu Zehre, Abdul-Vehhhab Hallaf i Abdurrahman Hasen smatraju da se zekat na ovu vrstu imovine obračunava na profit koji vlasnik od nje ostvari, ali se obračunava kao što se obračunava davanje zekata na poljoprivredne proizvode. Dakle, za razliku od pristalica drugog mišljenja, oni smatraju da se na dobit od ove vrste imovine daje 5% ili 10%. Dr. Jusuf el-Karadavi priklonio se mišljenju spomenutih učenjaka.13 Što se nisaba tiče, on smatra da treba uzeti u obzir nisab za zlato, jer se profit ostvari gotovo uvijek u novcu. Iako se zekat u ovom slučaju, kako smo ranije istakli, daje po primitku dobiti, dakle, mjesečno, ipak je ostavljena mogućnost da se zekatska obaveza izmiri na kraju godine, naravno, uz obračunavanje profita za svaki mjesec. Nije uvjet da čovjek u ovom slučaju svakog mjeseca posjeduje nisab u imovini koju zekatom čisti, nego se, zbog prava korisnika zekata, nisab računa iz cjelokupnog godišnjeg profita.14

Zekat na fabrike

Ako neko posjeduje fabriku namještaja čija je ukupna vrijednost milion KM, a godišnji prihod fabrike iznosi 300 000 KM, kako će dati zekat? U ovom slučaju, zekat će se dati samo na ukupni prihod fabrike u toku jedne godine. To znači da će vlasnik fabrike, nakon što izmiri dugovanja povjeriocima, isplati radnike, podmiri svoje lične potrebe, odnosno potrebe svoje porodice, obračunati zekat na spomenuti profit u iznosu od 2,5%. Slično je i s autopraonicom, a to znači da će vlasnik davati zekat samo na ostvareni godišnji prihod i istom iznosu. Međutim, ukoliko bi se njen vlasnik odlučio na prodaju, u tom će slučaju zekat dati na ukupni iznos koji je primio, a to znači 2,5% od ukupne vrijednosti fabrike.

Zekat na privatne škole

Gotovo identičan odgovor važi i u ovom slučaju. Vlasnik privatne škole davat će zekat samo na godišnji prihod škole nakon što se izmire spomenute obaveze. Ni u ovom slučaju neće se procjenjivati vrijednost zemljišta na kojem se škola nalazi niti same zgrade, nego će se zekat dati samo na ostvareni profit. To će se učiniti jedino onda kada se vlasnik odluči na prodaju, jer će se u tom slučaju zekat obračunati na ukupnu vrijednost.

Slično bi se moglo odgovoriti i za vlasnike hotela i njima sličnih objekata. Na ovakve se objekte, također, daje zekat na (godišnji) profit u iznosu od 2,5%, ali nakon što se izmire dugovanja, poreske obaveze, plaće radnicima, vlastita zarada prosječne plaće za sebe i svoju porodicu, ukoliko nema drugih izvora prihoda

Zaključci

1. Investiranje imetka u korisne projekte pohvalan je čin, te je stoga potrebno često podsticati muslimane na ovakve aktivnosti.

2. Ako neko kupi ili sagradi zgradu ili dućan da bi ga koristio za iznajmljivanje, onda to nije trgovačka roba na koju je obavezan dati zekat koji se izdvaja iz njene ukupne vrijednosti, nego se zekat mora izdvojiti iz onoga što se dobije od iznajmljivanja analogno onome što donese obradiva poljoprivredna zemlja. Kolika je vrijednost koja se mora izdvojiti? Da li je to 2,5% kao što je slučaj sa zlatom i srebrom ili 5%, analogno poljoprivrednim proizvodima dobijenim iz zemlje koja se vještački navodnjava, ili je to 10%, nakon što se izuzmu troškovi i naknada za ono što se uništilo i pohabalo i tome slično? Mogućnosti: možda je srednje rješenje od 5% najbliže istini iako je prvo od 2,5 % najlakše, najbliže i uobičajeno među ljudima. Bilo kako bilo, musliman mora izdvojiti zekat od prihoda koji donesu ove kuće ili zgrade odmah nakon primitka na početku svakog mjeseca. Ne čeka se da vrijednost pregodini uzimajući u obzir općenitost kur'anskih tekstova i analogiju u pogledu obaveze davanja zekata na poljoprivredne proizvode o kojima Kur'an kaže: I dajte na dan žetve i berbe ono na što drugi pravo imaju...15

Fusnote:

1 Ahmed Abdul-Aziz el-Muzini, El-Muršid fi ahkamiz-zekat, Kuvajt, 1984., str. 75.

2 El-Bekare, 267.

3 Ebu Davud, Es-Sunen, 1/307.

4 Hadis bilježe: Ed-Darekutni, El-Bejheki i El-Hakim.

5 Ovo predanje bilježi imami Šafija u svom djelu El-Umm.Kako ističe Ahmed Abdul-Aziz el-Muzini, riječ je o prešutnoj saglasnosti uleme o ovom pitanju.Vidi: Ahmed Abdul-Aziz el-Muzini, op. cit. str. 76.

6 Ibn El-Munzir, El-Idžma‘, Bejrut, 1988., treće izdanje, str. 14.

7 Pod pojmom nisab misli se na nisab za zlato i srebro, odnosno ako čovjek posjeduje 91,6 grama zlata ili 641,5 grama srebra (i više od toga), bit će dužan izdvojiti 2,5% na taj iznos. U slučaju trgovačke robe, imovina se procijeni pa se onda izdvaja spomenutih 2,5% od ukupnog iznosa. Ovim uvjetom islam pokazuje svoju humanost jer se zekat ne uzima od onih koji nemaju spomenuti minimum, što nije slučaj sa savremenim poreskim sistemima. Vidi više o ovim uvjetima: Jusuf el-Karadavi, Fikhuz-zekat, Bejrut, 1980, prvo izdanje, 1/133.

8 Što se tiče dugova, ako pripadaju onoj vrsti dugova za koje se nadamo da ćemo ih dobiti nazad, onda su oni na stepenu imovine koja nam je u posjedu. Obaveza je onoga ko je dao pozajmnicu da da zekat na taj zajam, jer je zekat ogranak potpunog vlasništva, a ovdje je još uvijek prisutno potpuno vlasništvo, i zbog toga je obavezno dati zekat na taj dug svake godine.

Ako se radi o zajmu za koji se zajmodavac ne nada da će se vratiti, kao što je npr. dug čovjeka koji je bankrotirao ili osobe koja ga poriče, a zajmodavac nema dokaza da ga je dao, i tome slično, što potpada pod "mrtvi dug", na takav zajam ne daje se zekat jer on pripada tzv. "nesigurnoj imovini" u terminologiji islamskih pravnika. Njegovo vlasništvo nad takvim zajmom nije potpuno i to nije imovina iz koje se ostvaruje dobit ni na koji način pa ni silom. Ako pretpostavimo da nekada dobije nazad svoj zajam, preovladavajuće mišljenje jeste ono koje nalaže da se na njega da zekat nakon primitka za samo jednu godinu.

9 Vidi: Ahmed Abdul-Aziz el-Muzini, op. cit. str. 78.

10 El-Karadavi, op. cit. 1/465.

11 Profesor šerijatskog prava na pravnom fakultetu u Kairu, autor djela Hulasatu ahkamit-tidžare ves-sina‘a fiš-šeri‘atil-islamijje.

12 Vidi: Ahmed Abdul-Aziz el-Muzini, op. cit. str. 80.

13 Vidi više: Jusuf el-Karadavi, op. cit. 1/479.

14 Isto, 1/485.

15 El-En‘am, 141.

                                                               Glasnik, br. 1-2, 2006.