Akcija prikupljanja zekata u BiH od njenih početaka do danas

Aktuelne teme

Muhamed Salkić

Akcija prikupljanja zekata u BiH od njenih početaka

do danas - analiza dosadašnjih rezultata i prijedlog

mjera za njeno poboljšanje u vođenju i realizaciji

Uvod

Ugledni pravnik dr. Hazim Muftić, inače dobar poznavalac vakufskog prava i organizacije vakufske uprave u Kraljevini Jugoslaviji, jednom prilikom izjavio je: "Kada bi, ne daj Bože, i za trenutak mogli zamisliti da nestane vakufa u BiH, nestalo bi i Islamske zajednice." Ova misao dr. Muftića stavljena je na provjeru 1958. godine, kada je FNRJ donijela Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta i oduzela cjelokupnu vakufsku imovinu. Nestalo je u jednom potezu vakufa kao prihoda za izdržavanje institucija IZ. Međutim IZ nije nestala. Pokazalo se i ovoga puta da je IZ, prije svega kao ideja a potom i kao organizacija, mnogo djelotvornija i životnija nego što to na prvi pogled može spoznati jedan, pa rekli bismo, prilično bistar ljudski um.

Danas, bez sumnje, možemo kazati da je period šezdesetih godina bio jedan od najtežih perioda u razvojnom hodu IZ-e dugom preko 120 godina. Ustavno-pravni koncept FNRJ, a potom i SFRJ baziran na materijalističkom poimanju svijeta i života preferirao je ateizam i tako pravio ambijent u kojem je mogao zadavati mnogo muke radu Islamskoj zajednici i pod mnogo povoljnijim materijalnim uvjetima. Međutim, nisu rijetki primjeri u historiji zajednica da velike nevolje i poteškoće, kroz koje one prolaze, iznjedre pojedince koji svojim idejama i njihovom primjenom promijene čitav tok stvari, okrećući ih napretku, unatoč svim logičkim razlozima koji govore suprotno. Nešto slično desilo se i s Islamskom zajednicom, krajem šezdesetih godina, predvođenom reisu-l-ulemom Sulejmanom Kemurom i Huseinom ef. Đozom, ondašnjm vjerskoprosvjetnim referentom IZ-e u SFRJ.

Početak akcije

U općenito veoma teškom finansijskom stanju u kojem se Islamska zajednica nalazila krajem šezdesetih godina, jedna institucija IZ-e bila je posebna briga muslimana pa i organa IZ-e. To je Gazi Husrev-begova medresa. Za GH medresu rahmetli Husein ef. Đozo u svom tekstu "Akcija fonda Gazi Husrev-begove medrese", objavljenom u Glasniku br. 9-10, 1970. godine, strana 433.-435., između ostalog, piše: "Nećemo ni malo pretjerati ako kažemo da GH medresa predstavlja najveću vrijednost koju posjeduje IZ u ovim krajevima. Ona je zaista njen ponos." Kao jedina preostala srednja islamska škola u BiH, za školovanje islamskih kadrova kojima je IZ u tom periodu veoma oskudijevala, Medresa je sve više zapadala u finansijske probleme. Koliko je finansijska situacija u IZ, a posebno u budžetiranju GH medrese, u to vrijeme, bila ozbiljna, najbolje govori raspis koji je Vrhovno islamsko starješinstvo u SFRJ, s potpisom reisu-l-uleme pod brojem 2190/69 od 02. oktobra 1969. godine, uputilo svim odborima IZ. U njemu, između ostalog, stoji: "U posljednjih nekoliko godina GH medresa dospjela je u vrlo teško materijalno stanje. Dotacija koju VIS prima od države nije dovoljna da bi mogla pokriti i potrebe te medrese. Zbog toga je u 1967. godini ostalo nepokriveno za rashode medrese oko 8 miliona starih dinara, u 1968. godini ostalo je bez pokrića 16 miliona, a u l969. godini 24 miliona, dok će 1970. godine taj iznos, za koji u budžetu nema pokrića, biti osjetno veći usljed daljnjeg poskupljenja materijala, usluga i radne snage. Suočavajući se s tim mučnim stanjem koje ne trpi nikakva dalja odlaganja, VIS je pristupio sprovođenju konkretnih mjera za osiguranje neophodnih materijalnih sredstava za opstanak i daljnje uspješno djelovanje te medrese, i to prikupljanjem zekata i sadekatu-l-fitra, kurbanskih kožica i drugih dobrovoljnih priloga u fond za izdržavanje GH medrese." Iz sadržine nekih drugih raspisa, koje je VIS upućivao odborima IZ-e na terenu da se primijetiti da su neki odbori bili već samoinicijativno formirali fondove za stipendiranje učenika medresa i da su u te fondove uključivali i sredstva zekata, sadekatu-l-fitra i kurbanskih kožica. Osobno sam kao učenik medrese primao stipendiju iz ovakvog fonda pri Odboru IZ-e Breza, još 1966. godine. Da je pak bilo više odbora koji su imali ove fondove potvrđuje i navod u raspisu VIS, od 25. juna 1969. godine, u kojem stoji: "Ubuduće se više neće smjeti iz ovih prihoda stipendirati učenici GH medrese kao što je to do sada praktikovano." Ovaj detalj iznosimo samo da bismo skrenuli pažnju na inventivnost našeg običnog muslimana koji je u traženju načina da pomogne Medresi i njenim učenicima došao na ideju o organiziranoj pomoći koja će nešto kasnije, kroz stav VIS, dobiti svoju punu formu. Interesantni su i navodi u pomenutom raspisu koji podstiču na jedinstvo muslimana u ovoj akciji i ističu njen historijski značaj, pa se tako kaže da se "u sjedištima Odbora IZ-e održe sastanci sa svim područnim imamima na kojima bi se prisutni upoznali s velikim značajem ove akcije, kako bi shvatili da se ovdje ustvari radi o jednom vrlo važnom historijskom trenutku kada svaki pripadnik IZ-e u SRBiH preuzima dio obaveze koju je Gazi Husrev-beg oko 400 godina obavljao, naime preuzima na sebe dio odgovornosti za daljnji opstanak GH medrese u Sarajevu i time postaje vakif i novi gazija. Trebamo isto tako shvatiti da nam se tek sada ukazala čast da i mi izvršimo svoju misiju prema islamu i njegovom opstanku u ovim krajevima. Do malo prije živjeli smo na račun djedova i pradjedova: Gazi Husrev-bega, Ferhat-paše, Karađoz-bega, Ali-paše itd."

Formiranje Fonda za izdržavanje GH medrese naišlo je na odobravanje najvećeg broja imama, ali je bilo i stanovitih suprotstavljanja ovoj ideji od konzervativne uleme koja je u svojim kritikama, naročito napadala rahmetli Husein ef. Đozu, smatrajući da je i ovaj Fond proizvod Husein efendijinih liberalnih svatanja islama i islamskih propisa. Međutim, ohrabreni rezultatima ove akcije, a osjećajući odgovornost za islamsko obrazovanje kadrova, Vrhovno islamsko starješinstvo intenziviralo je aktivnosti oko otvaranja Islamskog fakulteta u Sarajevu, s akcentom na vraćanje nacionalizirane zgrade Đulagina dvora za potrebe Fakulteta i GH medrese. Ove inicijative podržao je i Vrhovni Sabor IZ-e, pa je na zasjedanju u Prištini, održanom 05. novembra 1969. godine, donio zaključak: "Vrhovni sabor posebno naglašava potrebu osnivanja Teološkog fakulteta u Sarajevu u što je moguće kraćem vremenu i u tom cilju zaključuje da VIS radi na potrebnim pripremama." (Izvod iz zapisnika sa zasjedanja Vrhovnog sabora održanog 05.11.1969. godine).

Uključivanje i Teološkog fakulteta u okvire Fonda zekata i sadekatu-l-fitra dalo je nove podsticaje za sveobuhvatnije prihvaćanje ove akcije, a posebno nakon vraćanja zgrade Đulagina dvora za potrebe Teološkog fakulteta i GH medrese i otpočinjanja radova na njenoj adaptaciji i nadogradnji u septembru mjesecu 1974. godine. Ovim je akcija, moglo bi se reći, među muslimanima, dobila svoj puni legitimitet i od tada, pa do danas, nije dovođena u pitanje. U analizi prvih raspisa koje su najviši savezni i republički organi IZ-e upućivali na teren pozivajući na ovu akciju imame i džematlije, uočljivo je isticanje teške materijalne situacije u GH medresi pa su imputi koji su upućivani na teren ukazivali na nužnost da se svaki dinar prikupljenih sredstava u ovoj akciji šalje za potrebe Medrese radi sanacije njenih budžetskih gubitaka. Samo je procenat od 5% mogao biti isplaćivan kao nagrada prikupljačima zekata i sadekatu-l-fitra. Ovaj procenat odnosio se isključivo na sakupljače koji su radili na provođenju akcije kao vanjski saradnici, kao i na imame koji su učestvovali u akciji mimo svojih redovnih radnih aktivnosti.

Tok akcije

Mada je ova akcija imala opći značaj, na cijelom području IZ-e u SFRJ, evidentno je da je Starješinstvo za BiH, Hrvatsku i Sloveniju, od samih početaka, prednjačilo u ovoj akciji. To se najbolje vidi iz izvještaja o rezultatima akcije koji je podnio rahmetli Abdurahman ef. Hukić na savjetovanju organiziranom u Sarajevu 15. i 16. jula 1976. godine, sazvanom povodom akcije prikupljanja zekata, zekatu-l-fitra i kurbanskih kožica, gdje se kaže: "Tako je u SR BiH, u proteklih nekoliko godina, za izgradnju Teološkog fakulteta prikupljeno oko 35 miliona novih dinara. (Prema navodima u izvještaju o troškovima adaptacije zgrade Medrese i Fakulteta koji smo našli u prilogu zapisnika Komisije za konačni obračun izvedenih radova na objektu Islamski fakultet i medresa u Sarajevu od 08. marta 1977. godine, ukupno je do tada u akciji zekata i sadekatu-l-fitra, prikupljeno 38.863.482,50 dinara, a od priloga za Fakultet 10.147.655,35 dinara). Ostala republička starješinstva, u prošloj godini, na ime zekata i sadekatu-l-fitra doznačili su VIS i to: SR Srbija 280.000,00 dinara, SR Makedonija 250.000,00 dinara, SR Crna Gora 100.000,00 dinara." Iz spomenutog izvještaja Abdurahman ef. Hukića također se da zaključiti da je ova akcija, gotovo 6 godina, na terenu vođena, reklo bi se, prilično improvizovano, pri čemu su se sredstva prikupljala na razne blokove i blok-priznanice bez tehnički organiziranog vođenja iz jednog centra. U navedenom izvještaju stoji: "Prema zamisli VIS, ovogodišnji zekat, s obzirom da se vrši centralizirano može biti ubiran samo putem kupona koji se već nalaze u štampi. Nikakve druge potvrde, priznanice ili slični blagajnički dokumenti, ne mogu niti smiju biti upotrijebljeni za prikupljanje zekata ili sadekatu-l-fitra."

Kako su odmicali radovi na adaptaciji i izgradnji kompleksa "Đulagin dvor", koji je polahko postajao sinonim akcije zekata i sadekatu-l-fitra, kao objekat budućeg Teološkog fakulteta i GH medrese, tako je i akcija sve više dobivala na svojoj afirmaciji, pa je već postajalo sasvim jasno da je IZ-e u SFRJ ovom akcijom riješila za duže vrijeme sve finansijske probleme i GH medrese i Teološkog fakulteta. Iz Zapisnika sa sastanka predstavnika najviših organa IZ u SFRJ, koji je održan u Sarajevu 15. i 16. jula 1976. godine, da se razumjeti da je ova akcija u BiH potpuno uspjela, mada se naglašava da treba uložiti napore da se ona razvije i u Makedoniji, Srbiji i Crnoj Gori, jer za to postoje sve pretpostavke unatoč otporima koje pružaju pojedinci, protivnici ove akcije, među kojima ima i imama koji su primali zekat i sadekatu-l-fitr od svojih džematlija za vlastite potrebe. Pri tome se ističe da bi poseban poticaj za napredak ove akcije trebalo biti uključivanje i Alaudin medrese u Prištini u nju. S ovog savjetovanja donesen je i zaključak koji govori o obavezama starješinstava po republikama za doznaku sredstava u Fond po kojem:

Starješinstvo u SR BiH dostavlja u Fond prikupljena sredsva u iznosu od 100%,

Starješinstvo u SR Srbiji dostavlja ostatak za osiguranje potreba Alaudin medrese,

Starješinstvo u Makedoniji dostavlja 70%,

Starješinstvo u SR Crnoj Gori dostavlja 50%.

Danas, kada analiziramo ovu akciju i motive za njeno pokretanje, možemo s pravom konstatirati da je potenciranje islamskog obrazovanja i isticanje medrese kao pokretačke energije za uspjeh ove akcije bilo pun pogodak. Akcija ne samo da je sačuvala vitalne funkcije Medrese nego je snažno generirala i ideju o osnivanju Teološkog fakulteta u Sarajevu i dovela je do njene realizacije. Ako bi pak tragali za razlozima uspjeha ove akcije, po našem mišljenju, oni bi se mogli ogledati u slijedećem:

1. pobuđena ljubav koju su muslimani osjećali prema medresi i ulemi uopće, a napose prema GH medresi, pokrenula je i snažnu energiju kojoj je trebalo samo dati ispravno usmjerenje i definirati joj cilj;

2. mada se na prvi pogled stječe utisak da je akcija krenula iz neophodne potrebe i da je vođena u početku prilično stihijski, bez pripremljenih tehničkih preduvjeta, mora se priznati da se to pokazalo efikasnim za samu akciju, jer je prioritet dat objašnjavanju same akcije više negoli njenom sprovođenju po svaku cijenu. Ovo je dalo vremena i onima koji odmah nisu shvatili poruku i značaj akcije da o njoj ozbiljnije promisle i da je prihvate;

3. pokazana strpljivost i postupnost u objašnjavanju islamskih propisa koji su direktno vezani za samu akciju, kao što je značaj nauke u islamu, obaveze davanja zekata, sadekatu-l-fitra, klanja kurbana i njihovo izvršavanje;

4. uključivanje u objašnjavanje akcije najviših islamskih autoriteta, što je posebno vidljivo iz izvještaja o kružnom putovanju Reisu-l-uleme po SR Bosni i Hercegovini u periodu od 21. 04. do 02. 05. 1969. godine, objavljenom u Glasniku IZ-e iz 1969. godine, broj 7-8, strana 364.-376., iz čega se da zaključiti da su čelni ljudi u ondašnjoj IZ-i ovu akciju prvo dobro sebi objasnili, s njom se identificirali i bili potpuno uvjereni u njenu ispravnost i njen uspjeh;

5. otpori konzervativne uleme, koji su zahtijevali i dodatne napore u objašnjavanju akcije, posebno od rahmetli Huseina ef. Đoze, ondašnjeg nesumnjivo velikog islamskog autoriteta u BiH pa i izvan nje;

6. priznanje IZ-i u SFRJ na pokrenutoj akciji koje je dobila od uglednih alima iz islamskog svijeta na međunarodnim islamskim simpozijumima i konferencijama;

7. identifikacija s akcijom svih profesora GH medrese i njihovo uključivanje u objašnjavanje potrebe i svrhe sprovođenja akcije na terenu, posebno u predramazanskim sastancima i ramazanskim dersovima u džamijama širom BiH, o čemu govori i diskusija hafiza Ibrahima ef. Trebinjca, direktora GH medrese, evidentirana u zapisniku sa sastanka održanom povodom ove akcije 1976. godine, gdje stoji: "Svi profesori GH medrese su zdušno uključeni u ovu akciju, što uveliko doprinosi njenom napretku";

8. intenziviranje aktivnosti vrhovnih organa IZ-e na otvaranju Teološkog fakulteta i započinjnje radova na renoviranju i dogradnji zgrade Đulagina dvora za smještaj GH medrese i Teološkog fakulteta, što je legitimiralo akciju i sinhroniziralo riječi i djelo njenih nosilaca, a demantiralo i slabilo njene protivnike.

Akcija u toku i poslije agresije na BiH

Disolucija SFRJ, agresija na BiH, te disolucija i IZ-e u SFRJ imali su za posljedicu da je ova akcija, bar što se tiče IZ-e u BiH, bila privremeno usporena, a jedno vrijeme čak i prekinuta, jer je pojava velikog broja beskućnika, izbjeglih i raseljenih lica utjecala da mnogi muslimani zekat i sadekatu-l-fitr daju ovim nevoljnicima. Akcija zekata i sadekatu-l-fitra nije uopće vođena u ratnoj 1993. i 1994. godini, a u l992. godini ondašnjim odborima podijeljeni su blokovi, ali zbog izbijanja agresije na BiH akcija je prepuštena samim odborima, tako da u arhivi Rijaseta nismo došli ni do kakvih informacija ni podataka o tome šta je bilo s blokovima i eventualnim sredstvima akcije te ratne 1992. godine. Akcija je ponovo uspostavljena 1995. godine i sprovedena je i u zemlji i u bošnjačkoj dijaspori. Odlukom Rijaseta od sredstava ove akcije odobren je medžlisima u zemlji i džematima u bošnjačkoj dijaspori procenat od 30%, za njihove potrebe. U toj godini u akciji je prikupljeno 2,168.394,28 DEM. Na račun Rijaseta položen je procenat od 70% u iznosu od 1,517.876,00 DEM, od čega iz zemlje 189.389,00 DEM, a iz bošnjačke dijaspore 1,328.397,00 DEM, dok su medžlisi i džemati u bošnjačkoj dijaspori zadržali odobreni im iznos od 650.518,28 DEM (30%).

Raseljavanje Bošnjaka po zapadnoj Evropi imalo je za posljedicu da je ova akcija privremeno bila gotovo u potpunosti prebačena na bošnjačku dijasporu. Međutim, vremenom je akcija ponovo pruzela primat u samoj zemlji, na što nas upućuju knjigovodstveni pokazatelji u Rijasetu. Cijenimo da su ovi pokazatelji interesantni, pa ih stoga donosimo u pregledu rezultata ove akcije u periodu od l995. godine (koje smo naprijed iznijeli) do 2004 godine. Napominjemo da se pokazatelji odnose samo na procenat od 70% koji je uplaćen na račun Rijaseta, pa ukupnom rezultatu akcije treba dodavati i procenat od 30% koji je pripao medžlisima.

Tako je u:

Iz prednje se tabele da uočiti da je akcija imala svoju uzlaznu putanju i da je s 1,517.786,00 DEM, ukupljenih u 1995. godini, dostigla iznos od 3,565.693,00 DEM u 2004. godini. Zbog velikih inflatornih kretanja i devalvacije dinara u periodu SFRJ u vremenu vođenja ove akcije nije moguće s ove distance dati pouzdane uporedne pokazatelje, ali ako uporedimo rezultate akcije ostvarene 1991. godine, koja je do tada bila najuspješnija akcija, kada je prikupljeno na području BiH 29,957.226,00 dinara, i ako taj iznos podijelimo sa 700, koliko je po zvaničnom kursu iznosila jedna DEM u dinarskoj protuvrijednosti, dobit ćemo iznos od 4,279.603,00 DEM. Ako na ovaj iznos dodamo 20%, koliko su po Odluci VIS medžlisi zadržavali za potrebe svojih vjerskoprosvjetnih fondova, dobit ćemo ukupan rezultat akcije u iznosu od 5,349.503,00 DEM. Ako pak iznosu od 3,565.693,00 DEM, koliko je u procentu od 70% od provedene akcije u 2004. godini uplaćeno na račun Rijaseta, dodamo procenat od 30%, koliko je Rijaset svojom odlukom odobrio sredstava iz ove akcije medžlisima za njihove potrebe, dobit ćemo iznos od 5,093.847,00 KM. Daljnjom uporedbom dobijenih pokazatelja dolazimo do podatka da je akcija zekata i sadekatu-l-fitra u 2004. godini dostigla procenat od 95,92% najuspješnije akcije zekata i sadekatu-l-fitra provedene u BiH 1991. godine u okviru IZ-e u SFRJ. Uzmemo li u obzir i druge uporedne pokazatelje u BiH, ma iz koje oblasti, koji govore o procentima danas dostignutog predratnog razvoja u BiH, vidjet ćemo da je pokazani dostignuti procenat akcije u odnosu na predratni nivo veoma dobar. Ova ocjena stoji tim više što Rijaset, uvažavajući teško ekonomsko stanje muslimana u poratnom periodu i veliki broj socijalno ugroženih, nije sprovodio mjere posebne agitacije za ovu akciju. To je naročito bilo uočljivo u nastupu nekih službenika IZ-e, na javnim medijima u toku ramazana, gdje su govorili o zekatu i sadekatu-l-fitru u potpuno tradicionalnim formama, ni jednom riječju ne spominjući akciju prikupljanja zekata i sadekatu-l-fitra koju vodi IZ-e uprkos činjenici da su i sami zaposleni u ustanovama čije je izdržavanje vezano gotovo isključivo za ovu akciju. Nažalost, nema preciznih pokazatelja s kolikim procentom u akciji učestvuje zekat a s kolikim procentom učestvuje sadekatu-l-fitr. Međutim, neke aproksimativne procjene do kojih se moglo doći s najfrekventnijeg punkta u prikupljanju zekata i sadekatu-l-fitra, u haremu GH džamije, govore da sadekatu-l-fitr čini preko 90% ukupnih sredstava akcije. Ako se to ima na umu, kao i ekonomsko i socijalno stanje muslimana u BiH, moglo bi se kazati da je u ovom segmentu akcija dosta uspješna. Međutim, kao i u cijelom dosadašnjem toku ove akcije, ozbiljno se postavlja pitanje kako animirati muslimane da daju zekat u ovaj fond, odnosno kako ih pokrenuti da uopće daju zekat. Stječe se dojam da su muslimani o pitanju zekata kao islamske obaveze veoma neupućeni. Osobno sam, prateći sprovođenje ove akcije na punktu pred Begovom džamijom, i to u više navrata, bio svjedok da ljudi ne znaju uopće šta je zekat. Naprimjer, muslimanka uplaćuje troje vitara i dadne blagajniku 20,00 KM jer zna da jedne vitre iznose 5,00 KM, a onda naglasi da kusur od 5,00 KM daje kao zekat. Šta učiniti da obaveza o zekatu dopre do svijesti muslimana? Bivše Vrhovno starješinstvo je 1976. godine izdalo brošuru u kojoj je obradilo veoma važne aspekte zekata u kontekstu akcije koja je bila pokrenuta za finansiranje Fakulteta islamskih nauka i GH medrese. Ta je brošura u to vrijeme sigurno imala svoju značajnu ulogu, ali se ni tada u objašnjavanju zekata nije otišlo dalje od nekih konvencionalnih rješenja. Rijaset je, opet, u poratnom periodu imao neke i edukativne i tehničke pokušaje vezane za obavezu zekata. Naime, 2000. godine reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić, napisao je osobno prigodnu brošuru "Vodič za izdvajanje zekata", koja je u nekoliko hiljada primjeraka podijeljena po džematima. Rijaset je također iste godine štampao odvojene blokove za zekat i ti blokovi stavljeni su na raspolaganje medžlisima, ne samo u ramazanu nego tokom cijele godine. Prema evidenciji u računovodstvu, mimo ramazana na ove blokove vršilo je prikupljanje svega nekoliko medžlisa i ukupilo 15.450,00 KM.

Evo pregleda ovih sredstava prikupljenih po medžlisima:

Srebrenik       750,00 KM,

Zavidovići      1.610,00 KM,

Bihać             400,00 KM,

Konjic           3.900,00 KM,

Ključ             3.590,00 KM,

Sanski Most   5.200,00 KM.

Treba primijetiti da je akcija u svome trideset petogodišnjem putu imala uglavnom uzlaznu putanju, izuzmemo li ratni period, i da je prošla transformaciju od akcije za izdržavanje GH medrese do Fonda "Bejtu-l-mal", ustanovljenog ustavom IZ-e u SFRJ iz 1990. godine. Ustavne odredbe o Fondu "Bejtu-l-mal" preuzeo je i Ustav IZ-e u BiH usvojen 1997. godine, a Pravilnik o preciznijoj raspodjeli sredstava iz ovog fonda usvojio je Sabor IZ-e u BiH na zasjedanju održanom u Sarajevu 03. aprila 2004. godine.

Zaključak

Promatramo li akciju prikupljanja zekata i sadekatu-l-fitra iz sadašnjeg aspekta, možemo s pravom kazati da ova akcija nije bila samo epohalno djelo nego i vrlo dragocjeno iskustvo u radu IZ-e, koje je potvrdilo da je muslimanski narod u BiH bio privržen svojoj vjeri i tradiciji čak i u vremenu vrlo agresivnog ateističkog režima, kakav je bio u SFRJ. Prigušeni komunističkim režimom muslimani u SR BiH kao da su jedva čekali neki vid duhovnog oduška. Inače, kako drugačije objasniti ovako brzu identifikaciju muslimana s ovom akcijom, u vremenu u kome je, bar na prvi pogled, više od polovine muslimanskog naroda izražavalo indiferentnost prema islamu. No, unatoč svim pozitivnim ocjenama i utiscima koje smo dobili praveći analizu ove akcije, valja primijetiti da ova akcija u sebi ima, još uvijek, evidentne potencijalne finansijske resurse, posebno u domenu zekata.

U tom kontekstu smatramo da bi daljem poboljšanju ove akcije moglo značajno doprinijeti sprovođenje mjera kojima bi trebalo:

1. intenzivirati i kontinuirano sprovoditi objašnjavanje propisa o zekatu kao četvrtom islamskom šartu, i u tu svrhu koristiti sve raspoložive mogućnosti, od štampanih medija, preko ćursa i mimbera, do prigodnih emisija na radiju i televiziji;

2. zadužiti Katedru za šerijatsko pravo, pri FIN-a, da uradi brošuru o zekatu u kojoj bi se što jasnije i što jednostavnije objasnila obaveza zekata i definirala metodologija izračunavanja zekatne obaveze na sve kategorije imovine koje podliježu toj obavezi. Ovu brošuru trebalo bi odštampati u što više primjeraka i dijeliti bsplatno kao štivo, u raznim prilikama, pa ako treba i na same kućne adrese muslimana, za koje se procjenjuje da bi mogli biti potencijalni obveznici. Brošura, u prvom planu, ne bi trebala imati primarne impute o akciji prikupljanja zekata koju vodi IZ, nego bi imala isključivo za cilj podučiti i podstaći muslimane na izvršavanje ove islamske obaveze. Slijedeći korak mogao bi biti isticanje legitimnog prava i obaveze IZ-e u ubiranju zekata u našim uvjetima, u odsustvu islamske vlasti;

3. dosljedno se pridržavati odredaba Pravilnika o raspodjeli sredstava Fonda "Bejtu-l-mal" i afirmirati Fond kroz sredstva informiranja pravovremenim informacijama o svim segmentima djelovanja IZ-e pokrivenim sredstvima Fonda;

4. uspostaviti i afirmirati kancelariju pri Rijasetu koja bi tokom cijele godine radila na promoviranju i objašnjavanju propisa o davanju zekata i kojoj bi se muslimani u svako doba godine mogli obratiti za stručnu pomoć u izračunavanju zekatne obaveze i uplatu zekata. Ova kancelerija mogla bi postepeno uspostaviti i bazu podataka o imućnijim davaocima zekata i o mogućim zekatnim obveznicima s kojima bi se potom uspostavljala i pismena komunikacija, kako bi se podsticali na izvršavanje ove islamske obaveze;

5. održavati svake godine okrugli sto ili seminar o zekatu na koji bi se pozivali glavni imami, profesori medresa IPA i FIN-a na kojem bi se vodile ne samo teorijske rasprave o zekatu nego i podijelila konkretna zaduženja za sve učesnike koja bi oni sprovodili na terenu.

Uvjereni smo da bi dosljedno sprovođenje navedenih mjera doprinijelo upoznavanju muslimana s obavezama i propisima o davanju zekata, što bi se pozitivno odrazilo i na sam Fond "Bejtu-l-mal", a što bi, sljedstveno tome, otvorilo put za daljnju afirmiranost ove akcije i njeno osavremenjavanje.

Zahvaljujemo Uzvišenom Allahu na Njegovim blagodatima islamskih propisa i molimo Ga da nam pomogne u našim naporima da objasnimo muslimanima zekat kao islamsku obavezu. Molimo Ga da nas uputi i pomogne nam da koristi obaveze davanja zekata usmjerimo u interesu samih muslimana, zbog čega je uostalom zekat i propisan kao stroga islamska obaveza.

                                          Glasnik, br. 11-12, 2005