Sarajevo, 4. april 2011. (MINA) - U povodu nečasnog djela spaljivanja Kur'ana u Floridi i nasilja koje je ovaj provokativni čin izazvao u Afganistanu, reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić je izdao saopćenje u kojem se kaže:
Muslimani Kur'an doživljavaju kao istinsku autentičnu Božju riječ. Prema tome, svaki pojedini musliman i muslimanka, ali i svaka muslimanska zajednica u svijetu su razočarani i uvrijeđeni zbog mržnje i netolerancije prema vrijednostima islama i muslimana pod izgovorom slobode govora i izražavanja. Mislili smo da je prošlo vrijeme mračnog doba javnog spaljivanja knjiga.
No, isto tako iznenadilo nas je nasilje u Afganistanu od kojeg su ubijeni ljudi koji nisu krivi zbog grijeha nekog drugog. Islam nas uči da je grijeh, odnosno odgovornost za grijeh individualna te da: - Ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini - kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, - kao da je svim ljudima život sačuvao. (Kur'an, 5:33)
Upravo u Kur'anu Svevišnji Gospodar je uspostavio princip svetosti i nepovredivosti ljudskog života! Stoga smo pogođeni i tužni što su neki ljudi pomislili da se riječ i poruka Kur'ana mogu čuvati i odbraniti brutalnim kršenjem njegovih propisa.
Zbog svega toga, uz osudu brutalnog čina spaljivanja primjerka Kur'ana, mi jednako osuđujemo nasilje koje je rezultiralo gubitkom preko tridesetak života u Afganistanu, te pozivamo sve vjerske i političke lidere da se suzdrže od zapaljivih izjava i da smire strasti. Ovo je poziv i svim ljudima dobre volje na mir i toleranciju - kaže se u saopćenju reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. Cerića.
Reisu-l-ulema: Napad na imama u Foči je napad na cijelu IZ
Danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić primio Salema ef. Ćemu imama u džematu Mrežica u Foči i predsjednika Izvršnog odbora Medžlisa Islamske zajednice Foča.
Predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Foča je obavijestio reisu-l-ulemu o verbalnom i fizičkom napadu kojem je bio izložen od strane 5 osoba u subotu, 02. 04. 2011. godine u poslijepodnevnim satima u gradu Foči. Tom prilikom imamu Ćemi su nanešene tjelesne povrede i upućene brojne verbalne prijetnje i uvrede, kao što su „vi se ovdje širite", „vičete Allahu ekber", te druge nepristojne riječi koje se ovdje ne mogu navesti.
Imam Salem ef. Ćemo poznat je po svojoj otvorenosti i tolerantnosti, obnaša poziciju predsjednika Medžlisa IZ Foča, nije ničim nikoga izazvao da bi ga se fizički uznemiravalo, no tajni i javni spiskovi koji se pojavljuju posljednjih dana u medijima, na kojima se nalazi i njegovo ime, mogu biti jedan od razloga za napad na ovog službenika Islamske zajednice u Foči.
Reisu-l-ulema je najoštrije osudio ovaj čin nasilja i napada na imama Salema Ćemu, te naglasio da je napad na imama u Foči napad na cijelu Islamsku zajednicu, bošnjački narod i sve povratnike koji imaju pravo da se vrate odakle su protjerani i koji uz minimalnu pomoć države istrajavaju, unatoč svakodnevnom kršenju njihovih ljudskih prava od Foče do Bosanskog Novog.
Pošto su učestali napadi na službena lica Islamske zajednice, reisu-l-ulema će uputiti pismo ambasadorima zemalja članica Vijeća za provedbu mira (PIC) i visokom predstavniku u BiH sa zahtjevom da međunarodna zajednica osigura slobodu kretanja prema Dejtonskom sporazumu ili da se označe mjesta u Bosni i Hercegovini gdje ne postoje garancije za slobodu kretanja, kao jednog od temeljnih prava i smislova Dejtonskog sporazuma.
Reisu-l-ulema je izrazio suosjećanje sa imamom Salemom ef. Ćemom i svim Bošnjacima u Foči, te imamu obećao svaku vrstu podrške, posebno u njegovom oporavku od fizičkih i psihičkih ozljeda. Salem ef. Ćemo je zbog zadobijenih fizičkih povreda danas podvrgnut liječničkom pregledu u Sarajevu.
Sarajevo, 4. april 2011.
Služba za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini
Sarajevo, 4. april 2011. (MINA) - Danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić primio ambasadora BiH u Libiji Ferhata Šetu.
Ambasador Šeta je informirao reisu-l-ulemu o događajima u Libiji, s posebnim osvrtom na velike mogućnosti koje su imale bosanskohercegovačke firme u razvijanju privredne suradnje između BiH i Libije.
Ambasador Šeta je zajedno s reisu-l-ulemom podijelio žaljenje što je došlo do nemilih događaja u, nama prijateljskoj zemlji Libiji i što su hiljade bosanskohercegovačkih radnika ostali bez posla, a desetine hiljada njihovih porodica će osjetiti poteškoće.
Reisu-l-ulema je zahvalio ambasadoru na njegovom doprinosu u razvijanju prijateljstva između libijskog i bh naroda, posebno Bošnjaka koji neće zaboraviti libijsku pomoć, posebno djeci koja su bili gosti libijskog naroda.
Reisu-l-ulema dr. Cerić i ambasador Šeta su se složili da ovo što se događa u Libiji ne ide u korist mira u Sjevernoj Africi i svijetu i zato apeluju da se svi ljudi dobre volje uključe u zaustavljanju nasilja i ubijanja nevinih ljudi i civila, te da se libijskom narodu ostavi da odlučuje o svojoj budućnosti.
Reisu-l-ulema dr. Cerić i ambasador BiH u Libiji Ferhat Šeta se nadaju da će libijski narod pronaći rješenje za svoju budućnost i da će se Libija ponovo vratiti u miran život, a i naši odnosi s Libijom povrati tako da se nastavi poslovna suradnja i naši radnici što prije vrate u tu, nama prijateljsku zemlju.
Sarajevo, 4. april 2011. (MINA) - Danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić primio predstavnike Udruženja „Srce za djecu koja boluju od raka u F BiH", Lejlu Kamerić, predsjednicu Udruženja, Amru Saračević, sekretara i Fikreta Kubata, člana Udruženja.
Oni su reisu-l-ulemu upoznali o Projektu „Roditeljska kuća" koji bi bio pomoć majkama koje dolaze iz drugih mjesta izvan Sarajeva kako bi mogle stanovati u toj kući dok su njihova djeca na liječenju. S obzirom da liječenje oboljele djece traje po nekoliko mjeseci i da su to uglavnom osobe iz drugih sredina i siromašnije, ovo bi im bilo od velike pomoći.
Udruženje je osnovano 2003. godine i broji oko 300 članova. Okuplja prijatelje i roditelje oboljele djece od raka. Sva oboljela djeca se liječe na klinici u Sarajevu, a procenat njihovog izlječenja je oko 70 posto, istakli su predstavnici Udruženja „Srce za djecu koja boluju od raka u F BiH".
Reisu-l-ulema je podržao zahtjeve Udruženja i istakao da očekuje od onih koji su odgovorni za zdravlje ljudi da će zahtjev Udruženja prihvatiti bezuvjetno i podržati u svakom pogledu.
Sarajevo, 1. april 2011. (MINA) - U sklopu posjete Beču, gdje je održao predavanje na Bečkom univerzitetu i imao susrete sa bošnjačkom zajednicom te susrete u ministarstvu vanjskih i unutarnjih poslova Austrije, reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić jučer je imao privatni susret sa generalom Jovan Divjakom.
Reisu-l-ulema Cerić je poželio generalu Divjaku dobro zdravlje i što skorije oslobađanje od neosnovane optužbe.
General Divjak je zahvalio reisu-l-ulemi na lijepim željama.
Sarajevo, 1. april 2011. (MINA) - Danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu imamio džumu namaz i održao hutbu.
MINA u cijelosti prenosi hutbu Reisu-l-uleme :
إن الحمد لله، نحمده و نستعينه و نستغفره، و نعوذ بالله من شرور أنفسنا و سيّئات أعمالنا، من يهد الله فلا مضلّ له، و من يضلله فلا هادي له، و أشهد أن لا إله إلاّ الله وحده لا شريك له, و أشهد أن محمداً عبده و رسوله.
Draga braćo i sestre, U mnoštvu zvukova koji nas zagušuju, hutba petkom kao obavezni dio džuma-namaza je prilika da čujemo zvuk Božanskog govora koji dotiče srce, hrani dušu i prosvjetljava um. Jer, najbolji govor je Božji govor u Kur'anu Časnom i hadis-i kudsiju, koji je jasan i direktan pa ga je zato lahko upamtiti i usvojiti. Zato poslušajmo ovaj hadis-i kudsi u kojem Uzvišeni Allah kaže:
يقول الله تعالي: يابن آدم! لا تكن ممّن يقصّر التوبة، ويُطَوِّلُ الامل، ويرجو الآخرة بغير عملٍ، يقول قول العابدين ويعمل عمل المنافقين، إن أُطِيَ لم يَقْنع، وإن مُنِعَ لم يَصبر، يأمر بالخير ولا يفعله، وينهي بالشرّ ولم ينته عنه، يحبّ الصالحين وليس منهم، ويبغُضُ المنافقين وهو منهم، يقول مالا يفعل، ويفعل ما لا يُأمَرُ، ويَسْتَوْفيِ ما لا يوُفِيَ.
O sine Ademov! Nemoj biti kao onaj koji odustaje od tobe - pokajanja, i koji odugovlači da dođe tobe, nadajući se da je spas moguć bez truda i rada. To je onaj koji govori kao što govore pobožni ljudi, ali radi kao što rade munafici - licemjeri; ako ga se daruje, nezahvalan je; ako mu se uskrati dar, nervozan je; traži od drugih da čine dobro, dok sam ne čini dobro; zabranjuje drugima da čine zlo, ali sam zlo čini; voli dobre ljude, ali im ne pripada; mrzi munafike, ali je njihov; zagovora ono što ne radi, a radi ono što se od njega ne traži; što god mu se povjeri, on to pronevjeri.
A onda Uzvišeni Allah upoznaje sina Ademovog, pa mu kaže:
يابن آدم! ما من يوم جديد إلاّ والأرض تُخاطِبك في قولها تقول لك: يابن آدم! تمشي علي ظهري، ثمّ تُخْزَنُ في بطني، وتأكل الشّهوات علي ظهري، ويأكلك الدودُ في بطني. يابن آدم! انا البيت الوحشة، أنا بيت المسئلة، وأنا بيت الوحدة، وأنا بيت الظلمة، وأنا بيت الحيّات والعقارب، فاعمرني ولا تخَرِّبني.
O sine Ademov, ne prođe ni jedan dan a da ti se zemlja ne obrati i kaže: O sine Ademov, Ti hodaš na mojim ramenima; skrivaš se u mojoj utrobi; hraniš se užicima sa mojih leđa; ali te na kraju pojedu crvi u mom stomaku. O sine Ademov, ja sam pusta kuća; ja sam kuća iskušenja; ja sam kuća usamljenosti; ja sam kuća zamračenosti; ja sam kuća zmija i akrepa, pa me zato ti gradi i izgrađuj, a nemoj me prljati i rušiti!
Ovdje su dvije poruke: o ljudskom moralu i ljudskoj egzistenciji na zemlji.
Svi znamo da je to tako, ali se opet iznenadimo kad nas se podsjeti na veliki jaz između onoga što se govori i onoga se radi u svijetu. Zato se u Kur'anu Časnom muslimani posebno upozoravaju da paze što govore, odnosno da kad nešto kažu da to mora biti potvrđeno djelom:
- O vjernici, muslimani, zašto govorite ono što ne radite. Oh, kada bi samo znali koliko Allah mrzi da govorite ono što u životu ne radite (Kur'an, 61:2-3).
U ovom ajetu, kao i u hadis-i kudsiju, Uzvišeni Allah nas navodi da ozbiljno razmislimo o tom očitom neskladu između onoga što, kao muslimani, govorimo i onoga što radimo.
Zar nisu muslimani nauku, odnosno pismenost, podigli na najvišu razinu moralne i kulturne uzvišenosti islama, ali u stvarnosti znamo da nema zemlje sa muslimanskom većinom u kojoj su svi muslimani pismeni, odnosno veliki je broj muslimana još uvijek nepismen širom svijeta, pa i u našoj zemlji Bosni!?
Nadalje, zar čistoća nije svojevrsni kult islamske kulture, jer je čistoća dio imāna, vjere, (النظافة من الايمان) , ali znamo da je mnogo mjesta sa muslimanskom većinom gdje zbog nečistoće ljudi obolijevaju!?
Isto tako, muslimani se pozivaju na hadis Allahovog Poslanika da nije pravi vjernik onaj koji zna da mu je komšija gladan i zato je propisan zekat kako bi se iskorijenilo siromaštvo, ali mi znamo da su upravo u društvima sa muslimanskom većinom velike razlike između bogatih i siromašnih!?
Dakle, nema napretka dok se sa riječi ne pređe na djela. To važi i za nas ovdje i sada. Ne može se govoriti o ljudskim pravima, dok se ovdje i sada u našoj zemlji krši osnovno pravo na mir i slobodu; krši se pravo na slobodu od straha i bijede; ubija se mogućnost našem mladom naraštaju da se u sportskom duhu natječe sa svojim vršnjacima širom svijeta; krši se pravo ženama da saznaju šta je sa njihovim muževima, koji su odvedeni bez da im se kaže šta im je krivica, već se drže duže od dozvoljenog vremena u sabirnom centru, kao u logoru, pozivajući se na „zakon o tajnosti podataka", o kojem mi ništa ne znamo osim za strah od toga da nas se može osumnjičiti da smo opasnost za nacionalnu sigurnost, ako se naše ime nađe na njihovom spisku.
Narod koji ima iskustvo genocida ne može to podnositi, ne može spavati mirno od „zakona o tajnosti podataka". Mi nemamo tajne zavjere protiv bilo koga i zato ne možemo dopustiti da se kuju tajne namjere o diskriminaciji bilo koje osobe na osnovu rasnih, vjerskih, nacionalnih, kulturnih i drugih obilježja.
Zbog zakona o tajnim podacima u nekim zemljama su izbile revolucije. Nadam se da u našoj državi ima dovoljno odgovornih i savjesnih ljudi koji će umjesto zakona o tajnim podacima, primjenjivati zakon o javnosti podataka, ili zakon o transparentnosti, kao temeljnom načelu demokratskog društva.
Mi se ne bojimo istine i zato tražimo da se od nas ništa ne skriva, ništa ne taji, jer mi nikome zlo ne mislimo i zato očekujemo da se na nas ne gleda zlim očima.
Mi smo otvoreni prema svima i zato očekujemo otvorenost drugih prema nama. Mi dijelimo ovu zemlju sa drugima i zato očekujemo da i drugi razumiju našu potrebu da u miru spavamo uvijek i na svakom mjestu, uključujući i Bosanski Novi u kojem se ovih dana muslimani uznemiruju.
Važna je i druga poruka iz spomenutog hadis-i kudsija, poruka o ljudskoj egzistenciji, odnosno ljudskom odnosu prema zemlji kao izvoru života.
Uzvišeni Allah nas poučava da smo stvoreni od zemlje; da se iz zemlje hranimo te da se na kraju života u zemlju vraćamo. Mi na zemlji živimo; na zemlji dobro ili loše radimo; oko zemlje se dogovaramo ili svađamo; zemlja je naš dom i domovina.
No, najvažnije od svega je spoznaja da nam je zemlja izvor života sa zrakom kojeg ne vidimo, ali nam bez njega nema života, sa vodom koju vidimo, ali izbjegavamo da je u prirodi pijemo zbog straha od zagađenosti, sa hranom koju trebamo, ali je sve manje proizvodimo na svojoj vlastitoj zemlji, već nam hranu uvoze iz drugih zemalja, a mi je za teško zarađene pare na pijaci kupujemo.
Da, u pravu ste, draga braćo i sestre, tužno je gledati neobrađena polja širom naše domovine, tužno je i žalosno gledati tako lijepe bosanske rijeke, kao iz dženneta, kako su zapuštane i zagađene. A zar ovi kur'anski ajeti ne govore baš o tim našim bosanskim rijekama, baščama i zelenim poljima:
Allah je zemlju stabilnom učinio i na njoj planine i rijeke stvorio i od svakog ploda po par, muško i žensko, dao; Allah dan zastire noću. To su doista dokazi ljudima koji razmišljaju. Na Zemlji ima predjela koji jedni s drugim graniče i bašča ima lozom zasađenih, i njiva, i palmi sa više izdanaka i samo s jednim; iako upijaju jednu te istu vodu, plod nekih je ukusniji od drugih. To su doista dokazi ljudima koji pamet imaju (Kur'an, 13:3-4).
Nažalost, kao što rekoh, bosanske rijeke su zapuštane i zagađene, i bosanske bašče su napuštane i korovom napadnute, i bosanska polja su pusta i tužna, kao da nam ne treba ni čist zrak, ni čista voda, ni zdrava hrana, i kao da nemamo pameti da shvatimo da onoliko koliko imamo čiste vode i onoliko koliko smo sposobni da proizvedimo hranu za svoje potrebe, toliko smo sposobni da se sami branimo od straha i bijede.
Nemojmo zaboraviti da nakon financijske krize najavljuje se prehrambena kriza u svijetu u vidu nestašice osnovnih žitarica, kao što su pšenica, kukuruz, riža itd., kriza koja će za male narode i nerazvijene zemlji značiti bukvalnu glad.
Već sada moćne zemlje, koje imaju monopol nad svim ljudskim potrebama, prave hambare za rezervu hrane, tj., pšenice, kukuruza i riže, koja će biti glavno oružje za moć i premoć u svijetu.
Ne smijemo ni pomisliti kakvo je stanje kod nas i šta nam može donijeti prehrambena kriza, jer ne vidimo ništa što bi nas uvjerilo da o nama, o našim potrebama, posebno u pogledu proizvodnje hrane na našim plodnim bosanskim poljima, neko ozbiljno vodi računa. Čini mi se da mi ne znamo ni šta može biti sutra sa našom ishranom a kamoli za sljedećih deset, pedeset ili sto godina.
Zbog toga, draga braćo i sestre, ovu hutbu posvećujem proljeću i pozivam sve imame i hatibe da savjetuju džematlije, koji još uvijek znaju kako se obrađuje bosanska zemlja i kako bosanska zemlja daje najbolje plodove, ako joj se čovjek posveti, da im savjetuju kao što je Jusuf, a.s., savjetovao kralja, tumačeći mu njegov san o sedam debelih i sedam mršavih krava, a to je da kralj organizira da ljudi sedam godina siju zemlju i da to što požanju ostave u svoje hambare, jer poslije toga doći će sedam teških ili mršavih godina, koje će pojesti tu rezervu.
Ne smijem ni pomisliti da naša država nema nikakvih rezervi, ali oni koji to znaju nagovorili su me da o ovom pitanju progovorim i zato to danas i činim te pozivam odgovorne dužnosnike u državi i savjesne ljude u društvu da ožive domaću proizvodnju hrane, posebno osnovne žitarice, kao što su pšenica i kukuruz, te da olakšaju i stimuliraju male i velike poljoprivrednike da što više proizvodu domaće hrane, kao i da osiguraju dovoljne količine rezervi u hrani kako nas ne bi zadesila glad od koje se gubi sloboda i čast.
Ne bez razloga Uzvišeni Allah nas pita: قُلْ أَرَأَيْتُمْ إِنْ أَصْبَحَ مَاؤُكُمْ غَوْرًا فَمَن يَأْتِيكُم بِمَاء مَّعِينٍ
- Šta mislite šta će s vama biti ako vam vode presuše - ko će vam tekuću vodu osigurati!? (Kur'an, 67:30).
Allahu Svemogući, osnaži nas pameću i mudrošću da izbjegnemo ovozemaljska iskušenja koja ne možemo podnijeti!
Allahu Sveznajući, pouči nas da svoj govor uskladimo sa svojim radom prema načelima islamskog morala!
Allahu Milostivi, omili nam trud i rad od kojeg možemo pošteno živjeti i iskreno Tebi biti u pokornosti! Amin!
Sarajevo, 31. mart 2011. (MINA) - U povodu posljednjih napada na Bošnjake i Islamsku zajednicu u Bosanskom Novom, Služba za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini izdala je saopćenje za javnost u kojem se kaže:
- Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini najoštrije osuđuje i izražava duboku zabrinutost i uznemirenost uslijed brutalnih napada kojima su posljednjih dana izloženi Bošnjaci, njihova imovina i Islamska zajednica u Bosanskom Novom.
Nakon napada na džamiju, žene, djecu i imama na Urijama, sinoć je u Suhači kod Bosanskog Novog zapaljena kuća, garaža i kamp kućica u vlasništvu Izeta i Derviša Vranića, a činjenica da su svi šahtovi za pristup izvoru vode bili vezani žicama, kako bi se usporilo gašenje zapaljenih objekata, ukazuje da se, vjerovatno, radilo o isplaniranom paljenju i zastrašivanju Bošnjaka.
Kukavički napad na žene i djecu, imama i džamiju na Urijama, paljenje kuća, upućene psovke i prijetnje, te fizički nasrtaj na imama moraju naići na odlučnu osudu i hitnu reakciju nadležnih policijskih i pravosudnih organa.
Rijaset Islamske zajednice traži da se otkriju motivi ovih gnusnih djela i počinioci primjereno sankcioniraju, te poduzmu adekvatne mjere suzbijanja napada na Bošnjake povratnike i njihovu imovinu.
Rijaset Islamske zajednice suosjeća u strahu i zabrinutosti Bošnjaka i imama na području Bosanskog Novog za njihovu sigurnost i imovinu i ohrabruje ih da razborito i dostojanstveno nastave raditi na zaštiti svojih prava, očekujući da državni predstavnici neće ostati bezosjećajni za njihovu situaciju.
Podsjećamo, 29. 03. 2011. g. osoba srpske nacionalnosti je autom udarila u harem džamije na Urijama, verbalno napala na grupu žena koje su izlazile iz džamije i imama džemata.
Tom prilikom je osoba srpske nacionalnosti (policiji poznat identitet) ponavljala prijetnje smrću i protjerivanjem muslimana i imama, paljenjem i rušenjem džamije, ističući „da se borio da u Republici Srpskoj ne bude džamija i muslimana" , te fizički nasrnula na imama, kaže se u saopćenju Službe za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
- Islam je vjera, religija, moral, kultura, geografija, civilizacija, dijalog i izazov ne samo za Zapad, već i za muslimane. Islam je vjera kao iskonska bît svakog čovjeka koji ima duh i dušu da osjeti prisutnost Boga; islam je religija kao teološka misao i kao organizirana zajednica, koja baštini viševjekovnu tradiciju utemeljenu na Kur'anu Časnom i životnoj praksi (sunnetu) svih Božjih poslanika od Adema, Nuha, Ibrahima, Musaa, Isaa i Muhammeda, a.s.; islam je moral u smislu promoviranja dobra i suzbijanja zla u svijetu; islam je kultura kao izraz posebnosti svakog naroda u okviru islama koji ima svoje posebne kulturne navike koje su u skladu sa osnovnim islamskim učenjem; islam je geografija kao globalno prisustvo muslimana u svijetu, koji posredno ili neposredno utječu na globalna zbivanja; islam je civilizacija kao ukupnost ljudskog postignuća u svim oblastima ljudskog napretka; islam je dijalog u kojem vrijednosti suživota i tolerancije nemaju alternativu; i islam je izazov za sve nas na Istoku i na Zapadu zato što se u islamu susreću poruke Staroga i Novog zavjeta, zato što nas islam obavezuje na poštivanje svih Božijih poslanika, zato što je islam dostupan svakome i zato što islam ne odustaje od tradicionalnih moralnih načela unatoč snažnom pritisku, pred kojim su se neki povukli. Prema tome, značaj i uloga islamskog odgoja i obrazovanja za integraciju muslimana u Europi je u razumijevanju muslimana da njihov život u Europi nije ni asimilacija, ni izolacija, već integracija, koja podrazumijeva kontribuciju, tj., doprinos razvoju europskog društva u smislu moralne obnove, koju danas cijeli svijet treba. Svaki musliman i muslimanka u Europi treba da nauče jezik zemlje u kojoj živi, treba da poštuje pravedne zakone zemlje u kojoj živi i radi, te treba da živi svoju vjeru i kulturu u duhu dijaloga, tolerancije i suživota - zaključio je reisu-l-uleme Cerić svoje predavanje na Bečkom univerzitetu.
Inače, u okviru posjete Bečkom univerzitetu reisu-l-ulema Cerić je imao sastanke u ministararsvu vanjskih i unutarnjih poslova Austrije, gdje se razgovaralo o islamu i muslimanima u Austriji i Europi, te mogućnostima suradnje sa Islamskom zajednicom u Bosni i Hercegovini, kao modelom za institucionalizaciju islama i integraciju muslimana u Europi. Reisu-l-ulema Cerić nije propustio priliku da u razgovorima sa austrijskim domaćinima podsjeti da je slučaj penzionisanog generala Jovana Divjaka uznemiravajući za patriotsku bosanskohercegovačku javnost. „Mi vjerujemo da će Austrija biti dosljedna svojoj slavnoj tradiciji poštivanja prava i pravičnosti te da neće podleći političkoj manipulaciji Beograda, koja je Europu osramotila za sva vremena zbog genocida nad Bošnjacima" - kazao je reisu-l-ulema Cerić u Beču.
Također, jučer je u večernjim satima reisu-l-ulema Cerić u organizaciji omladinskog udruženja „Impuls media" održao predavanje Bošnjacima u Beču o temi „Duhovna revolucija - izazov 21. stoljeća", u kojem je pozvao Bošnjake na međusobnu solidarnost i jedinstvo, jer, naglasio je reisu-l-ulema Cerić: „Pitanje našeg bošnjačkog opstanaka, napretka, mira i slobode još uvijek je naša zajednička briga zato što nam se u zadnje vrijeme pokušava nametnuti da laž prihvatimo kao istinu, a da istinu zaboravimo kao laž. Moramo svi zajedno ustati protiv takvog odnosa prema nama i tražiti da se poštuju ljudska prava te, da nas se oslobodi bilo kakvih tajnih zakona, koji služe za diskriminaciju osoba ili grupa na osnovu njihove rase, nacije ili vjere. Mi volimo svoju vjeru i naciju i poštujemo vjeru i naciju drugih. Mi smo ponosan i častan narod i zato ne dopuštamo nikome da ismijava našu vjeru i naciju ta da nas vrijeđa i diskriminira na osnovu naših vjerskih uvjerenja, nacionalnih osjećanja i kulturnih navika. Posebno želim pozvati bošnjačku omladinu da budu najbolji studenti i najuspješniji radnici na svakom mjestu i u svako vrijeme. Neka vas Allah čuva od svakog belaja!" - zaključio je reisu-l-ulema Cerić sa dovom svoje obraćanje bošnjačkoj zajednici u Beču.
Sarajevo, 26. mart 2011. (MINA) - Danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić primio članice Kulturnog centra "Karneol" iz Zenice.
One su reisu-l-ulemu obavijestile o kršenju osnovnog ljudskog prava, a to je pravo na zajednički porodični život.
Naime, njihovi muževi su odvojeni od njih i njihove djece pod sumnjom da predstavljaju prijetnju za nacionalnu sigurnost BiH.
Međutim, suprugama nisu dostupne bilo kakve informacije o dokazima za navodnu krivnju.
Članice KC „Karneol" su pozvale reisu-l-ulemu da posjeti KC „Karneol" u Zenici, kako bi se detaljnije upoznao o problemima supruga čiji su muževi deportovani i neki od njih zadržani u Imigracionom centru u Lukavici bez obrazloženja o njihovoj krivici. To traje više od šest mjeseci, što je protuzakonito.
Reisu-l-ulema je saslušao članice „Karneola" i obećao da će se pozabaviti tim problemom i vidjeti na koji način se mogu zaštiti njihova ljudska prava.
Sarajevo, 25. mart 2011. (MINA) - Danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu imamio džumu namaz i održao hutbu. MINA u cijelosti prenosi hutbu reisu-l-uleme :
إن الحمد لله، نحمده و نستعينه و نستغفره، و نعوذ بالله من شرور أنفسنا و سيّئات أعمالنا، من يهد الله فلا مضلّ له، و من يضلله فلا هادي له، و أشهد أن لا إله إلاّ الله وحده لا شريك له, و أشهد أن محمداً عبده و رسوله.
Draga braćo i sestre, U svojim vazovima o hadis-i kudsi, a to su hadisi kroz koje Uzvišeni Allah govori o Sebi i Svom odnosu prema svijetu, posebno prema čovjeku, veliki imam Muhammed el-Ghazali prenosi da je Uzvišeni Allah rekao:
يابن آدم! من أصبح حزيناً علي الدنيا لم يزدَد من الله إلا بعداً، والدنيا إلا كدّاً، و في الآخرة إلا جَهداً، وألزم الله قلبه همّاً لا ينقطع عنه أبداً، وشغلاً لا يفرغ عنه أبداً، وفقراً لا ينال غنيً أبداً، وآمالاً تشغله أبداً.
- O sine Ademov, upamti! Onaj koji osvane ili postane tužan zbog dunjaluka, sve više se udaljava od Allaha. Na dunjaluku mu je mučno, a na Ahiretu bit će mu teško. Sveže mu se vječita briga oko srca; zaposlen je tako da nikad nema odmora; osjeća se siromašnim tako da ga ništa ne čini zadovoljnim; on živi u stanju neispunjenih želja!
Nadalje Uzvišeni Allah kaže:
يابن آدم! تنقص كلَّ يوم من عمرك وأنت لا تدري، وآتيك كلّ يومٍ برزقك وأنت لا تحمد، فلا بالقليل تقنع، ولا بالكثير تشبع.
- O sine Ademov! Dan u kojem ništa ne naučiš, izgubljeni je dan tvoga života; svaki dan imaš od Mene svoju nafaku, ali ti ne zahvaljuješ na tome; niti si zadovoljan sa malo, niti si sretan sa mnogo!
يابن آدم! ما من يوم إلا يأتيك رزقك من عندي، وما من ليلةٍ إلا يأتيني الملائكة من عندك بعملٍ قبيحٍ، تأكل رزقي وتعصيني، وأنت تدعوني فأسجيب لك، و خيري إليك نازل، وشرّك إليّ واصل. فنعم المولي أنا لك! وبئس العبد أنت لي! تسئلني فأعطيك، وأستر عليك سوأةً بعد سوأةٍ فضيحةٍ، وأنا أستحيي منك وأنت لا تستحيي منّي، تنساني وتذكر غيري، وتخاف الناس وتأمن منّي، وتخاف مقتهم، وتأمن غضبي!
- O sine Ademov! Nema dana a da ti ne osiguram nafaku, a opet, nema noći a da Mi meleki ne predoče tvoje loše djelo; jedeš moj hljeb a neposlušan si; zoveš Me u pomoć i Ja ti se odazovem; Moje dobro tebi dolazi, a tvoje zlo do Mene dopire. Kako sam Ja tvoj Plemeniti Gospodar, a kako si ti moj loš sluga! Kad od Mene nešto zatražiš, Ja ti udovoljim. Ja stalno pokrivam tvoje sramote i stidim se tebe, a ti se ne stidiš Mene. Mene zaboravljaš, dok drugog veličaš; bojiš se ljudi, a Mene se ne plašiš; bojiš se njihovog gnjeva, a ne plašiš se Moje ljutnje!
Tako nam, eto, imam Gazalija prenosi kako nas Uzvišeni Allah vidi na ovome svijetu i kako nam opisuje kako se mi odnosimo prema ovosvjetskim blagodatima i ahiretskim vrijednostima. Nismo zahvalni kad nam je dobro zato što mislimo da je to naša zasluga, koja će zauvijek trajati i zato se ne trebamo nikome zahvaljivati, a svi su nam krivi kad nam je loše zato što mislimo da nam neko drugi treba, a ne mi sami sebi, osigurati ono za što smo sami sposobni. Jer, Uzvišeni Allah nam je iz Svoje neizmjerne milosti darovao pamet da mislimo svojom glavom, dao nam jezik da govorimo, dao nam ruke da radimo, dao nam oči da vidimo, dao nam uši da slušamo i vjeru nam je Dragi Allah dao da se u njoj volimo svojim srcima i da suosjećamo sa svojim srodnim dušama.
- Čovjek je takav: kad ga njegov Gospodar opskrbi sa svim što mu treba on kaže: „Zaslužio sam da me moj Gospodar plemenito nagradi". Međutim, kad ga njegov Gospodar stavi na kušnju sa malo opskrbe, odnosno kad izgubi ono što je imao, onda čovjek kaže: „Gospodar moj me je napustio" (Kur'an, 89:15-16).
No, Allah, dž.š., odgovara, pa kaže: - To nije tako! Allah te nije napustio, već si ti zaboravio svoju obavezu da plemenito nagradiš siroče i da se pobrineš da nahraniš siromaha! (وَلَا تَحَاضُّونَ عَلَى طَعَامِ الْمِسْكِينِ كَلَّا بَل لَّا تُكْرِمُونَ الْيَتِيمَ).
To je ta ljudska umišljenost koja čovjeka navodi na krivi put, a to je da pomisli da je on mjera svemu što postoji i zato mu ne pada na pamet da zaključi da je zapao u krizu ne zato što je Gospodar njega ostavio, već zato što je on Gospodara zaboravio, misleći da može živjeti kao da Ga nema, kao da mu ne treba, kao da je sam sebi dovoljan.
A baš on, čovjek, rađa se kao najslabije biće za život na zemlji, biće kojem treba višegodišnja njega da bi ustao na svoje vlastite noge i da bi spoznao svijet oko sebe. Neki ljudi su svjesni svoje slabosti i ranjivosti i zato se okreću svom Gospodaru, moleći Ga za pomoć i zahvaljujući Mu na darovima ovozemaljskog života.
Međutim, neki ljudi nisu toga svjesni zato što im se ukrade pamet, zato što im duša izgubi vid, zato što im srce izgubi ljubav prema Bogu i čovjeku, zato što im se začepi sluh od prejakih zemaljskih zvukova, pa ne čuju Božanski glas s neba.
Otuda treba da nam bude jasno da je besīr, onaj koji dušom vidi, a da je 'umjun onaj koji je slijep u duši; šākir je onaj koji je u duši zahvalan, a munkir je onaj koji je u duši nezahvalan; 'ālim, učenjak, odnosno intelektualac je onaj koji u duši zna ko je, šta je, kome pripada i za koga i šta treba da se bori, a džāhil, neznalica, je onaj koji u duši ne zna ni ko je, ni šta je, ni kome pripada, ni za koga ni za šta treba da se bori; mu'min, vjernik, je onaj koji u duši vjeruje i voli Boga i sve ljude dobre volje, a kāfir, nevjernik, je onaj koji u duši negira istinu, protivi se svakom dobru i ne voli ni Boga ni čovjeka.
Dakle, u bîti, ljudi imaju pozitivan ili negativan stav prema životu i pojavama u svijetu.
Pozitivan čovjek je hrabar, sretan, zdrav, privlačan i energičan. On je pun života, pun snage i pun volje da bude uspješan. On nikad ne sumnja u svoju sposobnost da pobjedi i nikad ne pada u očaj ako se suoči sa poteškoćom. On se nikome ne žali ako stvari ne idu kako ih je on zamislio. On ne prebacuje krivicu na drugoga zbog svojih grešaka, već iz svojih grešaka uči kako da se ubuduće ponaša.
Pozitivan čovjek uvijek nađe ljude koji vjeruju u njegovu sposobnosti i dobronamjernost. On nije nikad bez istinskih prijatelja, koji u njegovom pozitivizmu nalaze sebi smiraj. On je optimista uvijek i na svakom mjestu, ali nije ni glup ni slijep da prepozna opasnosti koje, opet, sa optimizmom treba otklanjati.
Pozitivan čovjek nije malodušan, nije grub i sebičan. On ne dozvoljava da ga sujeta, bijes ili predrasuda zavedu na krivi zaključak o ljudima i događajima. Pozitivan čovjek je onaj koji vodi druge ljude u nove uspjehe i pobjede.
Na drugoj strani je negativni čovjek, koji je plašljiv, koji je zabrinut, koji je zbunjen, koji u svemu vidi samo crnu stranu. On ni u čemu ne vidi svjetlo. On je okrenut tamo odakle sijevaju munje i gromovi.
Negativni čovjek se plaši poduzeti bilo šta na vlastitu odgovornost. On misli i radi samo ono za što može prozvati drugoga da mu je rekao da tako misli i da tako uradi.
Negativni čovjek teško donosi bilo kakvu odluku, a kad je i donese stalno je preispituje. On propušta druge ljude da idu ispred njega, a onda se žali što je zadnji.
Negativni čovjek nikad ne dovodi stvari do kraja, već uvijek mu nešto ostane nedovršeno. On rijetko shvata da je sam kriv zbog svojih neuspjeha. Umjesto toga on krivi druge, ili se poziva na lošu sudbinu, ili kaže da nema alternativu, pa stoga prihvata poraz. Ni njegova družina nije sretna ni zadovoljna, osim onih najbližih oko njega koji su kao i on bezidejni i bezvoljni da pokreću stvari na bolje.
Draga braćo i sestre, izbor je vaš (naš) da proizvodimo vlastitu pozitivnu energiju, koja nam snaži volju za život i borbu za istinu i pravdu ili da se predamo zračenju negativne energije, koja nam truje vjeru, koja nam ubija nadu, koja nas uspavljuje kako bi nam oteli grunt na vlastitu zemlju i kako bi nas uvjerili da smo svi mi „ludi" i „zbunjeni", osim onih „normalnih", koji serijski serviraju svijetu da u ovom našem gradu nema ništa osim psovke, da u sarajevskoj porodici nema ništa osim rakije, te da su u našoj zajednici, u našem društvu, svi „ludi" i „zbunjeni" do te mjere da svako svakoga može do besvijesti ismijavati i bezobzirno vrijeđati na vjerskoj, nacionalnoj, kulturnoj i institucionalnoj osnovi!?
Doista, pravo je čudo kako smo ostali pri pameti od udarâ ovog vještačkog cunamija, koji nas još uvijek zapljuskuje tom negativnom energijom pred kojom su i veći i snažniji padali na zemlju.
No, mi smo, hvala Allahu Uzvišenom, ostali uspravni zato što nam ne mogu ukrasti pamet, zato što nam ne mogu uzeti vid u našoj duši, zato što je u našem srcu velika pozitivna energija ljubavi prema Bogu i čovjeku.
Posebno pozivam našu omladinu da u sebi, oko sebe i između sebe šire pozitivnu energiju, koja potiče na uspjeh i sreću svakog pojedinca, a onda i na cijelu našu zajednicu. Tužni smo što su se neki ljudi lahko predali i što nemaju osjećaja za našu vjersku čast, naše nacionalno pravo, naš kulturni ponos i naše institucionalno znanje i sposobnost. No, moramo biti strpljivi i pozitivni u našoj namjeri da mijenjamo stvari na bolje, jer na ovome svijetu nije ništa toliko dobro da ne može biti bolje uz strpljiv rad, jaku volju i korisno znanje.
Vidimo šta se dogodilo u Japanu i suosjećamo s japanskim narodom koji je cijelom svijetu pokazao da se i u nevolji može biti dostojanstven. Japanski cunami je prirodan fenomen koji se nije mogao na vrijeme ni predvidjeti ni spriječiti. Naš cunami je vještački i zato ga možemo i predvidjeti i možemo ga zaustaviti tako što ćemo se ujediniti oko zajedničkog cilja, a to je borba za slobodu, istinu i pravdu!
Također, pratimo što se događa u muslimanskom svijetu, poput cunamija, koji odnosi mnogo nevinih ljudskih života. Stoga, draga braćo i sestre, odmah nakon džuma-namaza klanjat ćemo dženaza-namaz u odsutnosti muslimanima i muslimankama koji su nevino stradali, a za koje kažemo da su šehidi, ali Allah najbolje zna.
I kao što smo najavili prošlog petka, i danas je sergija za Japan, pa neka svako po svojim mogućnostima dadne svoj prilog za japanski narod, koji zaslužuje naše suosjećanje.
Allahu Svemogući, osnaži nas u odbrani od svega što nam nanosi bol i patnju na ovome i na drugome svijetu!
Allahu Sveznajući, pouči nas da Ti budemo uvijek zahvalni na svim Tvojim darovima!
Allahu Milostivi, obaspi svojom milošću stanovnike ovoga grada i omili im da se međusobno poštuju i pomažu! Amin!
Sarajevo, 4. april 2011. (MINA) - U povodu nečasnog djela spaljivanja Kur'ana u Floridi i nasilja koje je ovaj provokativni čin izazvao u Afganistanu, reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić je izdao saopćenje u kojem se kaže: 
Sarajevo, 1. april 2011. (MINA) - Danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu imamio džumu namaz i održao hutbu.
Sarajevo, 31. mart 2011. (MINA) - U povodu posljednjih napada na Bošnjake i Islamsku zajednicu u Bosanskom Novom, Služba za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini izdala je saopćenje za javnost u kojem se kaže:
