Abdest i namaz bolesnika

Pitanje:

Imam nanu koja je bolesna (kosti i zglobovi su u pitanju) i nepokretna je, ali može rukama pokrete praviti (ponekad malo teže), a noge ne može baš puno odizati od poda (jer pri odizanju osjeti bol) da bi ih oprala za abdest, zatim ne može čuvati mokraću i sl. Namaz može obavljati sjedeći. Stoga Vas pitam šta joj je kao takvoj činiti, kako s namazom, ako ima problema sa mokraćom, šta s abdestom ako ima poteškoća s njegovim uzimanjem, i šta je dužnost onoga koji joj hizmeti u takvim situacijama? Zbog drugih obaveza ta osoba nije u stanju konstantno biti kod nje.

Odgovor:

Obaveza je i veliki sevab hizmetiti bolesnim osobama, posebno bližoj rodbini. U slučaju koji se spominje u Vašem pitanju, riječ je o osobi koja se u fikhu stručno naziva "sahibi-uzur", tj. osoba s isprikom. Takva osoba će se abdestiti za svaki namaski vakat i klanjati namaz bez obzira na stalno gubljenje abdesta. Umjesto stalnog pranja nogu, ako je to teško, i ako ga osoba ne može sobom činiti, može se uzimati mesh po mestvama, odnosno debljim čarapama tokom jednog dana i noći, bez pranja nogu, ako su mestve/čarape obuvene na abdest. Ukoliko je i to teško, može se trajno mesh činiti po dijelu tijela koji se ne može prati. Dio tijela koji se može prati bez prevelikog napora, treba prati. Ako je uzimanje abdesta općenito preteško, može se uzimati tejemum umjesto abdesta. Osoba koja hizmeti bolesniku, činit će ono što je u njenoj moći. Ako je odsutna, treba naći neku zamjenu u dogovoru s ostalim osobama koje se brinu o bolesniku.