Abdest i osobe sa posebnim potrebama

Pitanje:

Da li je osoba sa posebnim potrebama dužna uzeti abdest prije namaza, ako jeste na koji način?

Odgovor:

Na namaz, kao i ostale temeljne islamske ibadete, ne treba gledati samo kao na jednu od vjerskih obaveza u islamu, već i kao na pravo osobe da radost i smiraj svoj potraži u ibadetu namaza, jer je namaz put približavanja Uzvišenom Bogu, postizanja duhovne radosti i uzdizanja i niko nema pravo lišiti bilo koga te jedinstvene mogućnosti koju pruža ovaj iznimno važan ibadet, uključujući i osobe s posebnim potrebama, u mjeri u kojoj razumiju značenje ovog obreda i iskažu želju da ga obave. U konkretnom slučaju nije pojašnjeno o kojoj vrsti posebne potrebe je riječ, a od toga ovisi precizniji odgovor na postavljeno pitanje. Posebne potrebe mogu se odnositi na poremećaj i nedostatak u nekim tjelesnim funkcijama, a mogu i na mentalne poteškoće. U oba slučaja obavljanje namaza kao i uzimanje abdesta regulirano je općim principima sadržanim u kur’anskim ajetima: “Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih...” (El-Bekare, 286), “Držite se Allahove vjere koliko god možete....” (Et-Tegabun, 16) „...i u vjeri vam nije ništa teško propisao...“ (El-Hadždž, 78) Prema tome, vjerska zaduženja (teklif), formalno i suštinski, odgovaraju fizičkim i mentalnim, a u ibadetima imovinske prirode imovinskim, sposobnostima osobe. Ukoliko se radi o osobi s tjelesnim poteškoćama koje ometaju normalno uzimanje abdesta, osoba će uzeti abdest shodno svojim mogućnostima i zdravstvenom stanju. Po dijelovima tijela koje nije moguće oprati, a koja su inače obuhvaćena abdestom, treba učiniti mesh, a ako nije nikako moguće uzeti abdest, onda se može uzeti tejemum. U slučaju osobe s posebnim potrebama uzrokovanim mentalnim poteškoćama, ukoliko razumije značenje namaza i abdesta, učinit će to na način kako i koliko može. Ako ne razumije značenje i važnost abdesta, nema ni obaveze uzimanja abdesta niti klanjanja namaza, pa ne smeta i ako klanja bez abdesta. U svakom slučaju, prema osobi s posebnim potrebama treba postupati na način koji joj odgovara i koji će za nju biti jednostavan, lahak i prihvatljiv uz uvažavanje medicinskih preporuka i općeg stanja osobe.